Jedan od najčešćih odgovora na bilo kakve spekulacije u IT svijetu glasi: “It depends”. Ipak, mi smo htjeli da malo ozbiljnije i konkretnije pristupimo ovoj temi, izdvojivši elemente koji će vas možda najviše zanimati.

Kako se godina bliži kraju, standardno se i sumiraju utisci. Kompanije računaju svoj ROI, prave se Excel tabele, ali i planovi za obavezne korporacijske proslave krajem decembra.

Lijepo je obilježiti postignute uspjehe, ali treba biti spreman i na novo poglavlje, kako životno tako i poslovno. Svjesni smo da je situacija na Balkanu i generalno u celom svijetu već duže vrijeme na iglama, neizvjesna, a to se lako i brzo može odraziti na sve.

Mi ćemo se konkretno fokusirati na IT industriju, odraditi kratak statistički osvrt na 2022. godinu i pokušati da pretpostavimo šta nas čeka sljedeće. U tome su nam pomogli stručnjaci koji na osnovu svog višedecenijskog iskustva mogu da “nanjuše” ono što slijedi.

 su znatno opale u svojoj vrijednosti. Meta je uvjerljivo najgore prošla sa padom od -60.77%, dok se Apple dobro drži uz -22.13%.

Preostala tri giganta se klackaju na sličnim brojkama, oko -30%. S obzirom na to da imamo dva i kusur mjeseca do 31. decembra, ove cifre će vjerovatno porasti za nijansu. U svakom slučaju, očigledno je da se nešto dešava, a ne djeluje kao da će se u skorije vrijeme situacija popravljati.

Bitcoin 3x+ slabiji u odnosu na prošlu godinu

BTC je svoju najveću vrijednost do sada zabilježio u aprilu 2021. godine, gdje ste za jedan mogli dobiti $63,558. Trenutno ta cifra iznosi $19,155, što je nekih $28,000 manje nego na početku 2022. Dakle, ne baš najbolji period za prodaju.

IPO također drastično manji u odnosu na 2021.

Za neupućene, Initial Public Offering je momenat kada kompanije odluče da javno prodaju svoje dionice drugim firmama, ali i individuama. 

 možete pogledati detaljnu IPO analizu počevši od 2000. godine pa do današnjeg datuma.

Odmah ćete primijetiti ogroman jaz između 2021. (1035) i 2022. (166). Dodatno, oktobar je za sada zabilježio svega 4 IPO-a, što je smiješna cifra u odnosu na prošlogodišnju (101). Izgleda da su Zoom, Slack, Google Meet i slični izvukli maksimum od promjena koje je Korona donijela, a sada se sve to strmoglavljuje uz aktuelna svjetska dešavanja.

Bilo je i masovnih otpuštanja radnika, čak i kod velikih imena

Razlozi za to su mnogi, a između ostalih, posljedice Covid načina poslovanja, kao i overhiring u trenucima kada je kompanija rasla. Zanijeli se malo, što bi se reklo.

Tako je Netflix do sada otpustio 480 ljudi, Shopify 1000, Unity 200, a cijelu listu možete pogledati 

. Layoff u ovoj mjeri vjerovatno neće pretjerano uticati na ove firme za sada, ali ostaje da sačekamo i vidimo šta će biti. Velike su šanse da ćemo svjedočiti novim, jakim akvizicijama.

Sad kada smo utvrdili dosadašnje stanje, da se vratimo predviđanjima

Kao što se da zaključiti iz prethodnih paragrafa, situacija nije najsjajnija. Uz to, šanse da će stvari ići ka boljem u narednih 365 dana su minimalne, tj. sve ukazuje na suprotno.

No, hajde da probamo da budemo optimisti i popričamo o par bitnih segmenata za IT, a usput udijelimo i koji savjet kako se pripremiti za sve što predstoji, iz ugla kompanija i zaposlenih.

Hoće li biti novih tehnologija, na čemu se radi trenutno?

Uprkos svemu, veliki su izgledi da će AI, Machine Learning i Blockchain nastaviti svojim razvojnim putem. S tim u vezi, možda je dobra ideja da uvrstite i njih u svoj portfolio znanja i vještina, ukoliko već niste.

Generalno ne postoji veliki hype oko nečeg relativno novog, kao što su davno izazvali Angular i React, dva opšte poznata JavaScript framework-a. Možda nas neko ili nešto iznenadi pred sam kraj godine, ko zna. Ovo je samo 

, a mi vas ohrabrujemo da dodatno pročačkate i javite ukoliko naiđete na nešto vrijedno pažnje.

Da li programeri treba da strahuju za svoj posao?

Ukoliko ste u nekoj od jačih kompanija, pogotovo koje usred ove situacije i dalje bilježe rast i dovode nove kolege, trebalo bi da ste u safe zoni. Većini njih ovo nije prvi susret sa krizom, poput 

Seniori su tek u zavidnoj poziciji jer ako zatreba mogu da funkcionišu kao one-man team, dok će juniori potencijalno proći kao kolateralna šteta u slučaju smanjivanja budžeta firme za koju rade. Jedini savjet koji ovdje možemo dati jeste da na vrijeme promijenite radnu poziciju ukoliko vam djeluje da stvari ne idu u najboljem smjeru.

Kako IT firme mogu predodrediti finansijske gubitke i probleme?

Spomenuli smo da je jedan od razloga za veliki broj otpuštanja u nekim slučajevima bio overhiring. To je prva stavka na koju bi trebalo obratiti pažnju i postaviti jako bitno pitanje:

Da li nam je sada od nužnog značaja ova pozicija?

Isto tako, ma koliko htjeli da recimo pred kraj godine obradujete zaposlene određenim bonusima, povišicama i slično, probajte da iskalkulišete da li je to sada prioritet za budžet. Iskrenost između poslodavaca i zaposlenih se jako cijeni i gradi odnos na duže staze.

Drugim riječima, ukoliko ste u “škripcu”, možete poslati mejl gdje objašnjavate radnicima situaciju - da nailazi neizvjestan period, te da u skladu sa time treba biti pažljiv. Velike su šanse da im dugoročno više znači stabilan i siguran posao, nego kratkotrajan boost na platu.

Također, kako kaže stara izreka, “na muci se poznaju junaci”. Tako da, dobra stvar kod kriza je što onda lako možete vidjeti ko je zaista lojalan, a ko je tu samo radi dobre zarade.

Eto, pokrili smo ono najbitnije: ljude, finansije, i tehnologije. Imamo na osnovu čega da pravimo pretpostavke, a ostaje nada da ćemo i narednu godinu ispratiti u uspješnom i pozitivnom maniru, bez obzira na izazove sa kojima ćemo se susretati.

IT industrija svakako nije jedina koja će biti pogođena aktuelnim dešavanjima, ali istovremeno jeste jedna od jačih, te se neće lako dati. Pišite nam preko društvenih mreža ili email adrese ukoliko imate informacije koje ovdje nismo pokrili, ili želite da podijelite svoje mišljenje o svemu.

Hoće li se sva ova predviđanja obistiniti? Da li će ovaj tekst imati ikakvog smisla sredinom naredne godine?

Evo kako će IT industrija izgledati u 2023. godini

Do nedavno je pričanje o platama, benefitima, kao i opštem zadovoljstvu u firmi bilo tabu tema. Kako u razgovoru sa kolegama, tako i poznanicima/prijateljima. Posljednjih par godina, to se promijenilo.

Pojavom review sajtova olakšana je potraga za poslom. Potencijalni kandidati koji se interesuju za određenu poziciju mogu doći do jako bitnih informacija, kao što su:

Dobre i loše strane rada kod tog poslodavca

U suštini, saznaju sve ono što može da presudi hoće li aplicirati ili ne. Vide li sebe u toj kompaniji na osnovu iskustva drugih, ili su ipak drugačije sve zamišljali. Naravno, ništa od toga ne bi bilo moguće da trenutni zaposleni ne dijele svoje utiske.

Jasno je zašto je ostavljanje komentara pogodno za ljude koji posmatraju neku firmu, ali zbog čega to ide u prilog i vlasnicima istih? I na koji način? To su pitanja kojim ćemo se pozabaviti u daljnjem toku teksta.

Prije svega, ulijeva se dodatna doza povjerenja i poštovanja

Ohrabrivanjem ljudi za ostavljanje recenzija pokazujete da vrjednujete njihovo mišljenje, tj. da nisu tu samo da bi primali platu iz mjeseca u mjesec i radili svoj posao. Istovremeno šaljete poruku da cijenite transparentnost i da ne postoji nešto što biste “sakrili” od drugih.

Ovim postupkom se dokazuje i ojačava liderstvo. Pozitivni komentari će pružiti dodatni podstrek za još bolje uslove i rezultate, ali i oni negativni, jer će ukazati na to šta može biti poboljšano. U oba slučaja, ideja je da se dobije šira slika o trenutnom stanju u kompaniji, kao i njenom budućem razvoju.

Koje je najbolje vrijeme za feedback od strane zaposlenih?

Svakoj osobi treba vremena da uđe u štos, upozna kolege, nadređene, osjeti kako stvari funkcionišu. Prvi utisak može uvijek da zavara, tako da je najbolje sačekati da se sve slegne.

Okvirno vrijeme za review je između tri mjeseca i godinu dana provedenih u firmi.

To je period tokom kojeg može da se stvori prava slika o radnom odnosu i ostavi iskrena recenzija, kako subjektivna tako i objektivna. Ovim dolazimo do sljedeće začkoljice:

Nakon što utvrdite “KADA?”, prelazite na “KAKO?”

Za ovaj pristup postoji nekoliko opcija, koje uglavnom zavise od veličine firme, organizacije, pa i kompanijske kulture. Izdvojit ćemo dve koje su najčešće u većini kompanija. 

1. Razgovor 1 na 1 sa HR osobom ili nekim od nadređenih

Blagovremeno organizujete individualne razgovore sa zaposlenima i najprije zatražite utiske na licu mjesta. Na ovaj način možete odmah adresirati određene probleme koje pomenu i riješiti nesporazume ukoliko ih ima.

Nakon što prođete sve stavke, objasnite da bi vam značilo da to o čemu ste pričali uživo, osoba predstavi i na review sajtu na kojem imate profil. Iskomunicirajte da neće biti bilo kakvih penala ili ičega slično, već da se iskreno zalažete za transparentnost te to i očekujete.

2. Grupno obavještenje na timskom sastanku ili putem mejla

Ova varijanta je brža i lakša u slučaju da zbog broja radnika opcija #1 nije logistički izvodljiva i isplativa. Suština ostaje ista - da im se predoči šta želite da uradite i da je to podjednaka dobrobit. Kako za njih, tako i za vas.

Uslijed nedostatka žive konverzacije, možete sastaviti kratak upitnik (formu) koju treba da popune pre nego što odrade recenziju direktno na sajtu. Na ovaj način opet podstičete iskrenost, a istovremeno sebi dajete prostora da uočite ukoliko je došlo do nekog nerazumijevanja.

Dakle, ideja je predstaviti ostavljanje komentara i utisaka kao nešto najnormalnije, što se nikako neće odraziti na njihov budući status u kompaniji. To naravno najviše zavisi od vas kao poslodavca: na koji način ćete sagledati loša iskustva kojih će sigurno biti.

Ljudi su uglavnom “zaštićeni” na review platformama tako što ostaju anonimni. Opet, na vama je da se fokusirate na ono što je napisano, umesto da mozgate ko je to napisao. Tražili ste transparentnost i obećali da podržavate iskrenost, sjećate se?

Recenzije ostavljaju dugoročan benefit za vašu kompaniju

Vraćamo se opet na “zašto?”. Pored toga što ćete imati uvid u trenutno (ne)zadovoljstvo zaposlenih, te samim tim i priliku da dodatno poboljšate ono što je dobro, a ispravite što nije, postoji još jedna bitna stavka.

Vaši budući zaposleni su ti koji će najviše čitati utiske o vašoj firmi.

Prva stvar (uglavnom) koju će neko uraditi kada se interesuje za neku poziciju, jeste da istraži što više o toj kompaniji. Ono što čuje ili pročita može uticati na daljnje korake, tj. hoće li odustati od prijave ili postati još motiviraniji.

Review je u suštini djelić employer branding-a. Pomaže da se privuku dobri kandidati, ali isto tako obeshrabre i oni koji recimo ne bi bili dobar fit za kompanijsku kulturu. Posljedično, stvara se grupa ljudi koji su tu sa istim ili sličnim ciljem, a njeguju zajedničke vrijednosti. Win win za sve.

Ostavljanje recenzija je odlična prilika da se podvuče crta, izanalizira trenutno stanje u firmi, a potom konstantno radi na usavršavanju svega. Korak po korak.

Služi i kao odličan reality check, ujedno i za poslodavca i zaposlenog. Sve to pod pretpostavkom da se polazi od onog ključnog elementa: iskrenosti. Da budemo ljudi jedni prema drugima i tako skupa pravimo dobre stvari.

Cijeli taj proces ostavljanja utisaka i komentara treba da bude obostrano koristan. Da teče prirodno i bez bojazni od strane radnika. Jedino tako se može izvući najveća vrijednost iz cijele ideje zbog kojeg su i nastale review platforme, pogotovo u IT sektoru.

Njegujte transparentnost i dopustite da se čuje svačiji glas. Vremenom se stvari iskristališu i sve to dođe na svoje, a u vremenima koja nam predstoje će biti jako teško zadržati dobrog, lojalnog, kvalitetnog radnika. Mislite o tome.

Zašto IT kompanije trebaju podržati zaposlene da ostavljaju recenzije

Stefane, hvala za intervju. Nakon više od 10 godina studiranja u Austriji i uspješne prodaje 

, vratio si se nazad u Banju Luku i osnovao drugi. Zašto si se vratio - zašto Banja Luka, a ne Beč?

Sada iz ove perspektive, vidim da je odluka o povratku bila više emocionalna nego racionalna. Ali i dalje vjerujem da će Banja Luka ubrzo imati ono što je meni bio cilj da stvorim, a to je tech startup prepoznatljiv u evropskim okvirima koji bi mogao da posluži kao inicijalna kapisla iz koje bi kasnije moglo nastati više inovativnih tehnoloških kompanija, koje bi mogle da pokrenu val osnivanja jer će, s obzirom na ESOP, Dwelt za nekoliko godina kreirati investicioni novac za ljude koji imaju tech startup mindset.

Tvoj drugi startup, Dwelt, razvija rješenje u oblasti energetskog sektora pod nazivom Platform X, dok je prvi (Olligo) bio u domenu transporta i takmičio se sa Uberom. Kako je došlo do promjene ove sfere interesovanja i kako bi uporedio stanje ta dva sektora u smislu razvijenosti softverskih rješenja?

Do promjene je došlo sasvim slučajno. Tokom rada na razvoju Olliga, mog prvog startup-a osnovanog po završetku MBA-a u Beču, koji je bio prvi subscription-based konkurent Uber-u, prihodi nam nisu bili pretjerano veliki. Da bismo dodatno zaradili, učestovali smo na razvoju jednog proizvoda za Austrijskog klijenta u energetskom sektoru.

To je bio naš prvi dodir sa velikim “utility” kompanijama. Nakon uspješno završenog projekta, ono što smo shvatili jeste da, s obzirom na trendove koji se dešavaju u energetskom sektoru i zastarjelost tadašnjih softverskih riješenja, je potencijal u tom sektoru je veliki. Dodatno, bili smo poprilično frustrirani B2C sektorom zbog borbe sa jakim konkurentom kao što je Uber i zaključili smo da bi poslovanje u B2B segmentu, gdje imamo priliku da direktno dođemo do svakog kupca, bi nam omogućilo brži tržišni uspjeh našeg proizvoda. Oba sektora trenutno prolaze kroz period velikih promjena, da bi ostali konkurenti i prilagodili im se potrebno je da se ulaže u digitalizaciju poslovnih procesa. Generalni trend u transportnoj industriji je da transport prelazi u uslugu i da ćemo u bliskoj budućnosti definitivno imati jednu aplikaciju tj. platformu na kojoj ćemo uz fiksnu mjesečnu nadoknadu imati priliku da iznajmimo automobil sa ili bez vozača i sve druge vrste transportnih sredstava (bicikl, skuter i slično). Što se tiče energetskog sektora, moje mišljenje je da trenutno prolazi kroz najveću tranziciju jer energija će uskoro postati potpuno liberalizovana, svako će moći da proizvodi i prodaje energiju. Kada kažem svako, mislim na svaku fizičku osobu koja će imati neku vrstu energetskog novčanika i proizvodnju energije iz vlastitih izvora, što će dovesti do potpuno novih pogleda i pristupa trošenja i proizvodnje energije.

Platform X ima za cilj da modernizuje i transformiše odnos dobavljača i potrošača u energetskom sektoru. Možeš li nam malo pojasniti o čemu se tačno radi i koji dijelovi platforme su tehnički izazovni i zanimljivi?

Liberalizacija energetskog tržišta Njemačke je dovela do toga da od 4 velika, tržište danas broji preko 1500 snabdjevača električne energije. Svakom od tih 1500, da bi započeli poslovanje na tržištu, treba minimalno 6, 7 softverskih aplikacija koje moraju da se implementiraju i međusobno integrišu, obezbjeđujući nesmetano funkcionisanje.

Naša Platforma X predstavlja jedinistveno integrisano riješenje koje mijenja svih tih 6 ili 7 aplikacija, i nesmetano funkcioniše i podržava sve poslovne procese snabdjevača energije. Krajnji cilj je da omogućimo potpunu automatizaciju procesa ugovaranja i obračuna energije sa mogućnostima trgovanja na lokalnim berzama struje (to radimo u partnerstvu sa Berlinskom firmom Grid Singularity).

Da bi se pokrenuo startup, neophodno je imati investitore ili bar dovoljnu količinu sopstvenih sredstava za tzv. “bootstrapping”. U BiH ne postoji investitorska scena kao što postoji u razvijenijim zemljama, a većina ljudi nema značajnu ušteđevinu. Da li se u takvim uslovima uopšte može razviti startup scena i kako si ti riješio taj problem?

Startup scena kod nas već puno kasni za regionom, a pogotovo Evropom i možda zvuči grubo, ali nijedan element ekosistema nije na nivou koji bi podstakao/podržao razvoj startupa. Tu ne mislim samo na izvore finansiranja, obrazovne ustanove nego na sam „mindset“.  Smatram da je prvo potrebno imati „mindset“ koji će prepoznati priliku i biti spreman da žrtvuje određenu vrstu komfora kako bi pokušao napraviti proof-of-concept neke svoje ideje. Tek nakon toga dolazi finansijska strana koja se, ukoliko prođete prethodnu fazu, može puno lakše riješiti. Kod izvora finansiranja treba da imamo ne samo VC fondove već i serijske preduzetnike i ljude koje su već napravili exit. Jasno nam mi je da banke ne mogu direktno da ulažu u startup-ove, ali bi mogli da ulažu u VC fondove koji će da ulažu u startup-ove.

, osvrnuo si se na problem pretjeranog fokusa na outsourcing i rekao da se treba stvarati inteligencija potrebna za razvoj sopstvenih proizvoda. Kako to uraditi, šta je potrebno ispraviti u društvu da steknemo tu inteligenciju i razmišljamo na taj način?

Potrebno je da imamo primjere uspješnih startupova na lokalnom nivou, da studente naučimo ispravno, jer talenti su osnova uspješnih startup ekosistema. Takođe je neophodno da svi zajedno gradimo ekosistem, koji će pomoći u razvoju tehnoloških startupova. To nije nimalo jednostavno i podrazumijeva mikro djelovanje svakog u svom polju, gdje svi možemo tome da doprinesemo. Nažalost, moja procjena je da idemo u pogrešnom smijeru i da smo počeli njegovati kult outsourcing-a i da se zadovoljavamo tehnološki i poslovno manjim izazovima. Drugim riječima, ostajemo u zoni komfora i to nas spriječava da rastemo.

Svjedoci smo ogromne potražnje za IT kadrom i moć u odlučivanju se sve više premješta u korist kandidata a ne poslodavca. U Dweltu je fluktuacija zaposlenih vrlo niska, što je značajan uspjeh. Koji su razlozi za ovo i šta druge firme mogu učiniti da zadrže radnike? 

Prvi radnik je Dwelt napustio usljed korone iz privatnih razloga (vratio se nazad u Srbiju), a druga dva krajem 2021. godine. S obzirom da smo zaposlili ukupno 35 ljudi, taj procenat fluktuacije stvarno nije veliki. Tačna analitika govori da je Dwelt u 6 godina ukupno napustilo 6 radnika.

Od prvog dana, Dwelt je vrlo specifična organizacija. Imamo samo jedan proizvod i nikada nismo radili na razvoju nečeg drugog. Od prošle godine, zvanično smo najbolji startup u Centralnoj i Istočnoj Evropi, sa nagradama od Podim-a i Deloitte-a. Kultura u firmi je dovoljno poslovna i ozbiljna da nam omogući profesionalnost, a u isto vrijeme je dovoljno slobodna da omogući inovativnost i “out of the box” razmišljanje. Pored toga, benefiti su više nego konkurentni.

Dwelt je po prvi put ponudio priliku mladim softverskim inženjerima da rade na razvoju vlastitog i jedinstvenog tehnološkog proizvoda u firmi koja počinje iz Banja Luke. Upravo smo u procesu zapošljavanja u novootvorenoj kancelariji u Sarajevu i zadovoljstvo nam je što ćemo dati priliku da i u drugom velikom gradu u BIH ljudi imaju priliku da rade na razvoju domaćeg startup-a i budu nagrađeni udjelima u možda potencijalno prvom unicorn-u u BIH.

Nedavno ste otvorili i razvojni centar u Sarajevu. Zašto baš Sarajevo i šta očekujete od tog poduhvata?

Imali smo nekoliko izuzetno kvalitetnih eksternih saradnika sa kojima smo do sada radili, a žive u Sarajevu. Oni su prvi zaposleni u našem novom razvojnom centru. Radi brzine razvoja Dwelt-u je potrebno da brže zapošljava kvalitetan kadar, a smatramo da Sarajevo ima veliki potencijal u smislu broja i kvaliteta ljudi. Očekujemo da će do kraja godine u Sarajevu biti više od 10 razvojnih inženjera.

Za kraj, šta bi savjetovao našim ljudima koji žele osnovati svoju prvi startup u BiH? Šta bi ti uradio drugačije da počinješ ispočetka?

Prvo, moraju da vjeruju u sebe, u svoj proizvod i svoj tim. Treba da budu fleksibilni, da čuju suprotna mišljenja analiziraju ih, ali im ne bih savjetovao da uvijek slušaju tuđe savjete. Samim tim, ne bih puno savjetovao.

Stefan Krneta: "Očekujemo da će do kraja godine u Sarajevu biti više od 10 razvojnih inženjera"

Pitanje od milion dolara. Ili, bolje reći, hiljadu i kusur eura. Već skoro čitavu deceniju budući programeri, a i oni koji žele da utvrde svoje znanje, tragaju za odgovorom. Hajde da prodiskutujemo.

Rijetko kada prođe jedna sedmica, a kamoli više, da neko ne postavi na forumu kao što je Reddit, pitanje u vezi IT akademije. Ljudi se u komentarima najprije uglavnom pobune uz izjave poput:

“Dokle više jedno te isto, svaki drugi dan vrtimo ovu temu?”

Međutim, ubrzo popuste pa se i raspišu. Utisci su uglavnom balansirani, tj. broj pozitivnih i negativnih bude na nekoj zlatnoj sredini. Pročešljali smo sve te odgovore i riješili da ih sumiramo.

Šta vam je sve potrebno da biste uspješno pohađali neki od kurseva?

Prije svega, iskrena želja za učenjem programiranja i upornost. Reklame su jedno, ali realnost drugo. Ideja da ćete nakon svega godinu dana nekog programa lagano imati početnu platu od 1.000 e zvuči lijepo, ali su to teška posla (pun intended).

Polaznici uglavnom navode da od inicijalno 40 upisanih, svega 5-6 njih ostane do kraja. Profesori jasno naznače u startu da ono o čemu će pričati na predavanjima nije dovoljno i da mora da se radi samostalno, minimum par sati dnevno. Očekivanje da će vam neko magično uliti znanje, također otpada.

Pored dobre volje i zainteresiranosti, dobro dođe i neko predznanje

Saznali smo da upravo zbog tog kratkog vremenskog perioda od godinu dana, najveću prednost imaju ljudi koji dođu makar s nekom osnovom. Tu se upravo vraćamo na ovu prethodnu priču, gdje ćete ako vas nešto zaista “vozi”, sigurno stalno čitati o tome i čačkati iz radoznalosti.

W3schools.com može biti sjajna početna tačka u ovom slučaju. Sažvakali su HTML i CSS koji su odlična podloga, a nude i tutorijale za druge oblasti. Da li to treba da obeshrabri one koji bi na IT Akademiju došli kao potpuni početnici i stranci u IT svijetu?

Ne, ali biti iole spreman dosta pomaže. Svi oni koji su već stekli neku sliku o razvoju softvera i poradili na samoj logici koja je srž svega, će mnogo lakše ispratiti tempo nastave. To je jedan od problema sa kojima su se ljudi susretali: prelaženje velike količine gradiva za kratak period.

“Ono što se na fakultetu obrađuje cijeli semestar, kod njih se pređe za jedan termin”.

Komentar iznad je dao jedan od polaznika, kao dobronamjeran savjet onima koji razmišljaju o upisu. Dakle, osoba treba biti spremna da isprati brzinu kojom se vodi kurs, bilo kroz pripremu unaprijed, disciplinu za samostalnim radom, ili oba, što je najbolja varijanta.

Treba izdvojiti i solidnu količinu novca

Super je imati želju i ambiciju, ali u ovom slučaju to košta. Cijena jednog programa nekad dostigne i visinu od ~2.000e i razlikuje se u odnosu na to da li ćete ići tradicionalno (biti fizički prisutni), ili nastavu pratiti na daljinu.

Često bude akcija i popusta, ali svakako nije mala svota za izdvojiti. Tim rečeno, najbitnije je da uđete u cijelu priču iskreni prema sebi, tj. da li vas to izistinski zanima, ili ste samo čuli da je dobro plaćeno.

Kada su samo visoke plate motiv, ta motivacija često bude na kratke staze. Programiranje nije jednostavno za naučiti i zahtjeva određena odricanja. Mnogi su do velikih primanja došli bez ikakve formalne škole, ali su zato sami učili godinama, neki čak i od malih nogu.

Možete biti samouki i ne potrošiti ni marku, ali je za to često potrebna ozbiljna disciplina.

Naravno da postoji brdo materijala koji možete naći na netu, kao što su YouTube kanali, forumi, PDF knjige i slično, ali opet, budite realni i zapitajte se da li će vas i koliko dugo to držati. Kada nešto platite postoji doza odgovornosti i obaveze, pogotovo kod većih suma. U suprotnom - lako se odustane.

Da li vam je zagarantovan posao nakon završetka kursa?

Ovo apsolutno najviše zavisi od vas. Ukoliko budete učili i sami, istraživali, rješavali probleme, programirali bar par sati dnevno - šanse za zaposlenjem su velike. Poslodavce uglavnom ne zanima šta ste završili, već na kojim projektima ste radili i koji je nivo vašeg znanja.

Ipak, ovdje treba napomenuti da se kod IT Akademije nekada pravi izuzetak. Ljudi su naveli kako njihove firme automatski odbace CV osobe koja je pohađala neki od kurseva tamo, pogotovo kada ne vide nikakvo drugo iole relevantno iskustvo, recimo link ka GitHub profilu.

Ovaj “problem” lako možete riješiti tako što izostavite u rezimeu ime škole gdje ste odslušali nastavu. Na kraju krajeva, sve to zavisi od firmi i njihovog stava prema ovoj vrsti edukacije.

Bilo kako bilo, sve vodi ka tome da je praktičan rad bitniji od svega ostalog. Super je što ste išli ovdje, ondje, završili hvaljene programe, ali šta ste napravili? Iskodirali? Tu je cijela poenta.

Kao što smo naveli na početku, postoji balans kod recenzija, koji je uglavnom solidno opravdan i zavisi od mnogo faktora. Ipak smo svi individualci i različito funkcionišemo. Mnogi su nahvalili ove programe jer su tu stekli radne navike i pomoglo im je u održavanju te jako potrebne motivacije.

Jedna grupa ljudi je recimo godinama bila van programiranja i malo su ispali iz štosa, te je ovo bio odličan način da se podsjete gradiva i vrate u te vode. Logično, ispratili su predavanja znatno lakše od početnika i procijenili znanje profesora kao relevantno.

Dakle, vrijedi li upisivati IT Akademiju?

To je na vama da procijenite. Možda vam u tome djelomično pomogne ovaj tekst, ali savjetujemo da pogledate i šta su još drugi rekli o tome. Odgovor najviše leži u onome što želite da postignete i kakvi ste po prirodi.

Koji god put da odaberete, bitno je da budete konzistentni, kao kod vježbanja matematike tokom školskih dana. Zadatak najprije djeluje kao bauk, a kroz par sedmica ga sa osmjehom rješavate i pitate se kako to da vam je djelovalo toliko naporno.

Jako je važno i da se makar malo usmjerite. Velika je razlika da li ćete uzeti recimo Android programiranje ili ćete ipak odabrati PHP za početak. Opet, to najviše zavisi od vašeg prethodnog iskustva.

. Sve ostalo će doći ukoliko ste uporni i krenete sa pravom željom, dobrim motivom. U suprotnom, neće vam pomoći ni najbolji predavači i kursevi ovoga svijeta. Možda vanzemaljci imaju tu tehnologiju da vam bez imalo truda usade znanje seniora.

Vrijedi li upisivati IT akademiju?

Drugo izdanje IT konferencije INIT 2022 održaće se 24. septembra u Banskom dvoru u Banjaluci, gdje će učesnici imati priliku čuti predavanja 20 domaćih i svjetskih stručnjaka o najaktuelnijim temama iz IT industrije i učestvovati u četiri ekspertske radionice. Sve karte za konferenciju su rasprodane.

Poslije dvogodišnje pauze izazvane pandemijom COVID-19, ovogodišnja konferencija biće organizovana kroz dva paralelna rasporeda predavanja, a akcenat će biti na temama koje su zanimljive širem krugu publike zainteresovanom za informacione tehnologije.

Iza neprofitne konferencije ponovo stoji zajednica banjalučkih programera čija se vizija stvaranja najvećeg tehnološkog događaja organizovanog od strane volontera u BiH nastavlja.

“Poslije prvog INIT-a organizovanog 2019. godine, koji je u Banjaluci okupio više od 450 učesnika, za drugo izdanje konferencije zadržavamo isti koncept, a novitet će biti radionice. Odabrali smo širok spektar tema kako bismo pokrili što veći spektar interesovanja publike i pripremili 20 fantastičnih predavanja”, poručili su organizatori.

Učesnici će imati priliku slušati i učiti od profesionalaca iz regionalnog, ali i svjetskog IT sektora, koji će kroz 45-minutna predavanja posjetiocima prenijeti svoja znanja i iskustva.

Pored obrazovnog dijela konferencije, INIT je prilika za stvaranje novih poslovnih konekcija i umrežavanje sa ljudima iz iste branše, a na ovogodišnjoj konferenciji neće nedostajati ni zabavnog programa, koji će se realizovati kroz nagradne igre i afterparty.

INIT je još 2019. postavio visoku ljestvicu po pitanju organizacije i kvaliteta programa, a na jesen će ponovo od Banjaluke na jedan dan napraviti tehnološku prestonicu sa tendencijom da  postane tradicionalan događaj.  Ovogodišnju konferenciju su podržali 

gold sponzori, te niz drugih sponzora bez kojih INIT ne bi bio moguć.

Kao jedan od tvoraca konferencije, Dzobs je ponosan da ove godine bude potpisan u imenu inita kao “INIT - powered by Dzobs.com”.

Sve dodatne informacije možete pronaći na sajtu 

Rasprodane karte za INIT 2022

, instagram, pa čak i LinkedIn svjedoci su pobune protiv hustle kulture koju je izazvala Generacija Z. O čemu se tu zapravo radi?

Prvo što pada na pamet usljed bukvalnog prevoda sa engleskog jezika, jeste davanje otkaza… tiho, diskretno. Način da osoba dostojanstveno najavi odlazak iz firme, zbog nezadovoljstva poslom ili nekog X razloga.

Ipak, riječ je o nečemu malo drugačijem. 

 se projektuje kao vid protesta protiv prekovremenih (neplaćenih) sati, davanja 300% za poslodavca, težnje da posao bude #1 dok privatni život trpi, a sa njim i porodica, prijatelji, kao i psihofizičko zdravlje.

Gen Z realnost doživljava znatno drugačije od svojih prethodnika, takozvanih Milenijalaca. World Wide Web je sa sobom donio sijaset novih mogućnosti, a prije svega - informisanost.

Biblioteke su zamijenili .pdf fajlovi, piraterija i online kupovina su pojeli bioskope, biblioteke, radio stanice. Sve je postalo umreženo i dostupnije nego ikada, a neki novi klinci, čini se, “razmaženiji”.

Kako čovjek i da ih krivi kada su svjedoci influensera koji naočigled svojih pratilaca žive savršeno, voze “dream cars” već sa svojih 18 godina, putuju cijelim svijetom, sve nalik nekom filmu. Kao da su već provalili život, obezbijedili se do kraja istog, a sve sa relativno malo truda.

Korona je donijela razne zavrzlame, ali i neke dobre stvari, kao što su prelazak na rad od kuće i veća fleksibilnost u samom poslu. To je navelo ljude da se zapitaju, na primjer zašto su prethodnih par decenija morali da gube po par sati dnevno u prevozu do kancelarije i nazad?

Shvatili su i da je rad u šorcu i pidžamama znatno komforniji od formalnog stila koji neke kompanije zahtevaju. Prijalo im je što mogu duže spavati, praviti pauze kad i koliko žele, biti tu za svoju porodicu šta god da iskrsne, i maksimalno uživati u privatnosti svog doma.

Drugim riječima, uvidjeli su da mnoga pravila, poput striktnog osmočasovnog vremena, nisu zapravo obavezna, kao ni ostajanje prekovremeno. Kada se situacija sa virusom stišala, veliki broj firmi je želio da se zaposleni vrate u njihove prostorije i rade tu skupa, kao nekad.

To je zapravo trenutak kada dolazimo do pravljenja snimaka na društvenim mrežama i glasnoj pobuni.

Najčešće se tu provlači bezobzirnost poslodavca prema zaposlenom, koji dobije mejl petkom u 17:35h (radno vrijeme mu je do 17h), a gdje se od njega traži detaljan izveštaj do ponedeljka.

, ovi prvi potpuno izignorišu poruku i tek u ponedeljak ujutru posvete pažnju cijelom slučaju. Drže do sebe i odbijaju da rade 

Ova druga ekipa čini sve suprotno: ostaje preko vikenda da završi traženo, a prvog radnog dana u nedelji ima ponosno sve spremno. Jest’ da je privatno vrijeme trpjelo i da je odmor tokom subote i nedelje bio sve samo ne to, ali je zadatak riješen.

Šta je za to vrijeme radila osoba koja ga je naručila? Ko će ga znati, možda i ona teži ka toj 

kulturi, te je empatično sa svojim kolegom žrtvovala svoj zasluženi odmor.

Kako se LinkedIn oglasio povodom ove teme?

Utisci su različiti i još uvijek treba vremena da se potpuno slegnu, iako je prošlo već par mjeseci. Čini se da je i sam pojam “quiet quitting” malo ko shvatio na pravi način, već svako ima neku svoju teoriju.

U suštini, nastaje podjela na dvije grupe ljudi:

Smatraju da je za uspjeh u karijeri apsolutno neophodno žrtvovati slobodno vrijeme i raditi znatno izvan okvira koji se od vas očekuje. Okej je i ako se šljaka 16 sati dnevno, neka su dijelom i neplaćeni, sve zarad nekog višeg cilja, bilo da je on kompanijski ili vaš lični.

Čudni su im oni koji žele da sa poslom završe najkasnije do pet popodne i nakon toga se posvete porodici, partnerima, hobijima. Razumiju ih doduše, ali i dalje misle da je to loša praksa, put ka nezadovoljstvu.



Kako ćemo - lako ćemo. Žele da sačuvaju psihofizičko zdravlje, čak i po cijenu toga da ne ostvare neke svoje ciljeve, uglavnom materijalne prirode. Stavljaju sebe na prvo mesto, a tek onda poslovni život i sve ono što sa sobom donosi.Vjeruju da je sasvim dovoljno što inicijalno provodimo čak 

 na poslu, iliti oko 90.000 sati. Shvataju ambicioznost ovih prvih, ali je prosto ne dijele. Gledaju na rad kao sredstvo za obezbjeđivanje osnovnih ljudskih potreba.

Svaka individua zna šta joj najviše leži i ka kojim ciljevima ide. Teško je reći da li tu postoje unaprijed zacrtana pravila i okarakterisati nešto kao pogrešno ili ispravno.

Činjenica je da su se ljudi kroz decenije izborili za neuporedivo bolje uslove na radnom mjestu. Nekad je slobodan vikend bio samo pojam, jer se podrazumjevalo da se i tada radi. Henri Ford je recimo prvi svojim zaposlenima skratio sedmičnu satnicu sa 48 na 40. Sa kojom namjerom?

Pored očigledne, ideja je bila da ti ljudi u slobodno vrijeme troše novac, a samim tim održavaju i tadašnju ekonomiju. Podsjeća malo na prepune tržne centre danas, kada se svi u subotu ili nedelju iznenadimo količinom ljudi koja “ne odmara, već samo negdje ide”.

Ostaje da zaključimo da smo prethodnih par godina bili svjedoci velikih promjena u domenu poslovanja, a za većinu smo bili prinuđeni da se prilagodimo. Nepoznato je šta donosi budućnost, ali jedno je sigurno: potpuno je u redu da svako prati svoj ritam i stvari radi onako kako želi ili misli da je ispravno. Bilo da je to 

Quiet quitting - šta predstavlja i zašto je ova tema zapalila društvene mreže

Mistral Technologies, jedna od najprominentnijih tehnoloških kompanija na našem tržištu, danas je oficijelno postala dio HTEC Group.

Sa sjedištem u San Francisku, HTEC Group su 2008. godine osnovali Aleksandar Čabrilo i Dušan Kosić, koji su porijeklom iz Bosne i Hercegovine. Posjeduje urede na 29 lokacija širom svijeta, a sa pridruživanjem kompanije Mistral, danas broji skoro 600 uposlenih u Bosni i Hercegovini i preko 2000 na području Srbije, Sjeverne Makedonije, Slovenije, Mađarske, Rumunije, Bugarske, Holandije, Švedske, Velike Britanije i Sjedinjenih Američkih Država.

Kao dio jednog tima kompanije žele da prošire svoja polja djelovanja, ponude najbolje uslove za rad u jugoistočnoj Evropi i omoguće talentima rad na globalno najnaprednijim i najizazovnijim inžinjerskim projektima uz stalni profesionalni razvoj.

"Tržište rada u IT sektoru u našoj zemlji je veoma konkurentno. Postoji veliki deficit kadrova što kreira pritisak na kompanije da ljudima osiguraju još bolje i izuzetnije uslove za rad i profesionalni razvoj. Iako imamo 12 godina iskustva, preko 300 uposlenih, višestruko nagrađivano radno okruženje, urede po cijeloj zemlji i preko 30 renomiranih klijenata, sve to nije dovoljno da sa sigurnošću kažemo da sami možemo nastaviti dugoročno da obezbjeđujemo najbolje uslove za naše uposlenike. Odlučili smo se na ovaj korak s jedne strane kako bismo zajedno sa HTEC Group učestovali u realizaciji vizije o izgradnji najboljeg okruženja za bh. IT zajednicu, a s druge kako bismo našim uposlenicima omogućili rad na još preko stotinu projekata za vodeće svjetske kompanije", 

rekao je Mersed Čamdžić, osnivač i generalni direktor kompanije Mistral. 

Ovo partnerstvo je dio šire strategije za rast koja za cilj ima izlazak na njujoršku berzu. Visoko pozicioniranje među svjetske lidere u pružanju usluga razvoja digitalnih proizvoda znači i dugoročnu stabilnost, mogućnost rada sa kompanijama koje postavljaju standarde svjetskog tržišta, i davanje najboljih uslova za rad i profesionalni razvoj bez granica, što je i vizija oba partnera.

"Od prvog susreta sa Mersedom i Saninom, znali smo da je Mistral tim sa kojim želimo da nastavimo dalje da gradimo najveću tehnološku kompaniju u regionu. Mistral je jedna od retkih kompanija na ovom tržištu koju smo prepoznali da deli naše vrednosti i ciljeve. Njihova posvećenost ljudima i građenju prilika za svoje timove, samo će dodatno dobiti na snazi kao dio još većeg tima sa ogromnim spektrom zanimljivih klijenata I tehnologija", 

istaknuo je Aleksandar Čabrilo, suosnivač i generalni direktor HTEC Group.

U narednom periodu, kompanije će zajedno raditi na tome da kroz ovo partnerstvo pruže što veću dodatnu vrijednost svojim klijentima, zaposlenima i zajednicama u kojima djeluju. Pored toga, cilj im je da zajedno obezbijede priliku što većem broju talentovanih stručnjaka u Bosni i Hercegovini, i drugim zemljama regiona, da grade globalno konkurentne karijere bez napuštanja zemlje u kojoj žive.

Blog

Strana 4