razgovarali smo sa Ognjenom Golubovićem iz kompanije Syrmia, koji radi kao team lead na softveru za prepoznavanje saobraćajnih znakova, a pri tom je i fantastičan fotograf. 

Ognjene, hvala za intervju. Krenimo od neobičnih dijelova - kopajući po Internetu otkrili smo da, osim što si sjajan softverski inženjer, ujedno si i fenomenalan fotograf.  Tvoj 

sadrži neke od najljepših fotografija Banjaluke. Koji aparat koristiš, kako si razvio ovaj hobi i koliko vremena mu posvećuješ?

Hvala, na lijepim riječima, drago mi je da vam se dopadaju moje fotografije 😊 Kroz osnovnu školu sam se interesovao za fotografiju, ali nikada u kući nismo imali fotoaparat, pa sam većinom samo čitao i gledao tuđe fotografije, listao review-ove i upoznavao se sa tehničkim karakteristikama.

Po završetku devetog razreda, moja osnovna škola mi je poklonila prvi (digitalni) fotoaparat i tako sam sa čitanja prešao na fotografisanje.

I tokom fakulteta sam se interesovao za fotografiju sa neke više tehničke i inženjerske strane i birao i predmete i projekte na to orijentisane, prepoznavanje objekata, obrada slike i hardverska akceleracija obrade slike npr.

Završilo se master radom na temu demosaicing-a SVE senzora, a sada opet radim na projektu prepoznavanja saobraćajnih znakova.  Moglo bi se reći da se trudim da postanem Full stack image developer i da se ne udaljavam pretjerano od kamera 😊

Aparate sam mijenjao vremenom, i nisam bio vjeran nijednom brendu, Olympus, Canon, Sony, Nikon. Trenutno primarno koristim Nikon D750 i objektive Sigma 24mm 1.4 i Nikon 80-200mm f2.8. Vremena za fotografiju je sve manje u mom slučaju, možda nekoliko sati sedmično. Uz dosta aktivnu ćerkicu i drugo dijete na putu, kako bivši kolega Vojko V kaže, „umoran sam, prijatelju, umoran“.

Proveo si oko tri godine radeći kao softverski inženjer, da bi prešao na sadašnju poziciju team leada u kompaniji Syrmia. Kako je došlo do ove tranzicije - da li si aktivno tražio team lead poziciju, ili je pozicija pronašla tebe?

Mislim da se nismo tražili, ali da smo se nekako međusobno pronašli. Iz ove perspektive, čini mi se da je to išlo nekim prirodnim i postepenim putem, bez jasnog plana. Jednostavno se postave problemi/zadaci koji nisu samo inženjerske prirode, a ja generalno volim da rješavam probleme svake vrste. U trenutku kada nije bilo nikog drugog da te probleme riješi, bilo mi je prirodno da pokušam. Ili sam do sada uspijevao, ili me nisu primijetili da ne uspijevam, ali nemojte nikome reći 😊

Čega je previše, a čega premalo u poslu team leada? Programiraš li još uvijek i koliko?

Čini mi se da je svega sasvim dovoljno. Sastanci su stvar koja lako može upasti u tu kategoriju previše, ali otvorenost o tome da li je potrebno biti dio nekih sastanaka to rješava. Programiram i dalje, iako manje nego ranije, i mislim da mi to daje jasniji pogled na to sa čim se moj tim, a samim tim i ja, bori. Koliko, to zavisi od prilike, ali ja sam i dalje član svog tima i trudim se da procijenim situaciju i na koji način sam najviše od koristi timu. Bilo da je to tako da se posvetim razvoju da "spakujemo" release ili da nađem ljude koji nam mogu pomoći i organizujem posao.

Kako izgleda tvoj dan? Na kakvim projektima radiš, kako izgleda tvoj tim, šta su izazovi koje rješavaš?

Moj radni dan počinje tako što svoju ćerku ispratim u vrtić, popijem sa suprugom kafu i zatim me nema do ponoći. Malo se šalim, ali moja supruga bi vjerovatno dala taj opis. Radim na automotive projektu i jutro je uglavnom rezervisano za sastanke, prvi je timski, a zatim slijede sa timovima sa kojima sarađujemo, sa klijentima za koje radimo i sa dobavljačima koji nam pomažu oko stvari koje nemamo vremena ili ekspertize da pokrijemo. Nakon toga, ukoliko nije dan sa nekim dužim sprint ceremonijama, radim na taskovima, kao i ostali clanovi tima.

U timu nas je 5 i radimo na funkcionalnosti prepoznavanja saobraćajnih znakova pomoću kamere u automobilu (zajedno sa još nekoliko timova). Rekao bih da je težište posla na inženjerskom pristupu, koristimo različite programske jezike, jer su različiti problemi koje rješavamo i kreću se od implementacije glavnog feature-a na našoj platformi, što je naravno C, preko tool-ova za vizualizacije koji su C++, statističkih alata za obradu podataka o performansama - C#, pomoćnih tool-ova koji nam olakšavaju workflow i baratanje velikim količinama podataka – Python i React.

Sa tehničke strane, izazovno je raditi sa jednim tako kompleksnim sistemom kao što je automobil, imati svijest o kompletnom sistemu (sa određenim nivoom apstrakcije naravno), da bismo znali kako utičemo na druge, a opet detaljno poznavati svoj modul kako bismo bili sposobni da ga razvijamo. Bez obzira što sam već pobrojao dosta programskih jezika, ne doživljavam taj dio previše izazovnim, jer naši problemi nisu toliko sintaksički zahtjevni, koliko inženjerski. U dovoljnoj mjeri poznajemo duh jezika, da bismo znali zašto smo ga izabrali i dovoljno sintakse da nadogradimo naše funkcionalnosti, sve ostalo je na poznavanju sistema, uzročno-posljedičnim vezama i tom, za nas jako bitnom, inženjerskom pristupu da stvari treba da rade onako kako su zamišljene a ne da prosto izvrše fukciju. Dugoročno održavanje stvari koje samo zadovoljavaju output je neodrživo.

Sa strane mojih team lead aktivnosti, mislim da je moje sadašnje okruženje jako dobro za napredovanje. Švedski timovi sa kojima sarađujemo i njihova menadžerska struktura su jako metodični, obrazovani i vrlo otvoreni da podijele svoje znanje, kao i da čuju naše mišljenje i provedu naše prijedloge. Jednako je i sa Syrmia strane, mislim da je pažljivo biranje ljudi sa kojima sarađujemo doprinijelo stvaranju atmosfere u kojoj je lako napredovati u svakom smislu.

Ostati programer ili postati menadžer je česta dilema koja dolazi nakon nekoliko godina iskustva. Šta bi savjetovao kolegama koji razmišljaju o team lead roli?

Mislim da je to pojedinačna odluka. Ako već razmišljate da li se okušati u tome i imate ponudu za prelazak na tu poziciju sa developerske, morate biti svjesni da li je menadžerska uloga nešto što vas zanima ili želite tehnički da se usavršavate kao developer (eventualno arhitekta). Ne bih rekao da je bilo šta nemoguće, ali gurati obe priče jednako jakim tempom je u najmanju ruku jako teško i nešto će da trpi. Iz mog iskustva, team lead uloge ne podrazumijevaju iste stvari u svim kompanijama. Ono što meni djeluje zajedničko je da oni koji se odluče na team lead rolu nose viši nivo odgovornosti i to često ne dodijeljene, nego odgovornosti koju sami preuzimate ili je trebate preuzeti (sopstvena inicijativa) i to je najbitnija stvar sa kojom morate biti načisto da li vam odgovara.

Sa druge strane, taj prelaz može doći i postepeno, kao što je npr bilo i u mom slučaju. To ima svojih prednosti jer kroz neka zaduženja možete da dobijete utisak odgovara li vam to. Ako je to opcija, ja bih svakako išao tim putem.

Gledajući u tvoj LinkedIn profil, nešto nam je zapalo za oko - stažirao si u Intelu kao Image Processing Intern. Kako je to izgledalo, šta si naučio i da li je ovo nekako vezano sa tvojom ljubavlju prema fotografiji?

Da, svakako. Kao što sam već pomenuo, fotografija i sve vezano za sliku je jako uticalo i na moj profesionalni put. Bilo je veoma zanimljivo i budući da sam radio na R&D projektu, prilično slobodno da probavam i učim različite stvari. Intel je bio dobro povezan sa naučnim izdavačima, tako da su svi materijali i radovi bili lako dostupni, a i kolektiv je bio jako iskusan u temama koje su mene zanimale. Stvari na kojima sam tamo radio su me i orijentisale prema temi koju sam izabrao za master rad. Zanimljivo je da su to neke teme kojih sam se ranije dotakao na fotografskim forumima koji se bave custom firmware-ima za fotoaparate i mogu reći da sam neke značajne ideje dobio od fotografa, a ne developera/inženjera, jer su perspektive drugačije i ta korisnička strana je jako bitna, pogotovo kada je riječ o slici čiji je kvalitet često dosta subjektivna stvar (i pored nekih objektivnih metrika koje postoje).

Osim toga, kao kompanija koja dugo postoji i razvija različite tehnologije (od kojih neke možda i nisu prva stavka koju bi ljudi povezali sa Intel-om, kao što je i sam Image Processing) to je bilo jako dobro mjesto da vidim kako izgleda i kako se razvija softver za kameru, koji je workflow od dizajna algoritama i sistema do nečega što je software/hardware koji se nalazi u nekom uređaju. Moram reći da je razumijevanje tog modela bila velika pomoć u prelasku na automotive projekat, jer su svi ti procesi jako slični, ili bar imaju svoje pandane u odgovarajućoj oblasti.

Studirao si i magistrirao u Beogradu.  Zašto baš Beograd a ne Banja Luka, i koliko je ovo bilo važno za tvoju  karijeru?

Iskreno, pomalo slučajno. Sestra mi je studirala matematiku tamo (teorijski smjer koji ovdje nije imao adekvatnu alternativu) i otišao sam da joj pravim društvo. Sigurno je bilo važno, ako ništa iz razloga što sam po završetku studija mogao da pronađem praksu/posao iz obalsti image processing-a, za šta u Banjaluci tada nije bilo prilike. To se od tada značajno promijenilo, vjerujem da će se mijenjati još brže i više i mislim da se sada u Banjaluci po završetku studija ljudi mogu okušati u većini stvari koje su upoznali tokom studija.

Za kraj, Bill Gates ili Elon Musk i zašto?

Nemam dobar odgovor na ovo pitanje, ne poznajem ljude. Iako naravno znam ko su, meni lično je bitnije kakvi su ljudi, a to neću saznati iz medija ili kroz uspjehe koje kompanije koje su stvorili postižu. I te kompanije su tu gdje jesu zbog ljudi koji u njima rade, uspjeh treba da se distribuira srazmjerno zalaganju i zato mislim da su ljudi u Microsoftu i Tesli (a među njima i Musk i Gates) uspješni, a osim toga, nadam se da su obojica dobri ljudi, ali ja nisam dobra osoba da to sudi.

Ognjen Golubović razvija softver za prepoznavanje saobraćajnih znakova

Koja je prosječna plata programera u BiH? Do prije samo par godina, odgovor bi bio jednostavan, ali današnja statistika je poput šale o kupusu i mesu: ako pola stanovništva jede kupus, a druga polovina meso, u prosjeku svi jedu sarmu.

Prosječna plata više prosto ne postoji, jer ne postoji prosječna IT firma. Platni opseg je postao toliko širok da računanje prosjeka više nije korisna informacija bilo kome sem lokalnom Zavodu za statistiku.

Glavni razlog ove pojave je raslojavanje IT poslodavaca u četiri različite kategorije koje imaju potpuno drugačije poslovne modele, izvore finansiranja i filozofiju pri određivanju plata.

U ovom tekstu ti donosimo presjek tih kategorija, pratećih plata koje možeš očekivati i kakve su prednosti i mane svake od njih.

Tip 1: Domaće firme kojima IT nije primarna djelatnost

U ovo spadaju banke, supermarketi, telekomi, državne institucije i sve druge firme i organizacije koje imaju potrebu za progamerima, ali im programiranje nije primarna djelatnost.

Primjera radi, Moj Market i Bingo imaju online shop i sigurno zapošljavaju tim ljudi koji ga održava, ali je njihova glavna djelatnost trgovina, a ne programiranje.  Po sličnom ključu, banke poput Addiko, Raiffeisen i sl. imaju sopstvena IT odjeljenja koja održavaju i izrađuju softver za e-banking, ali im izrada softvera nije djelatnost, dok bankarstvo jeste.

 što je finansijski pojam za vrstu poslovne aktivnosti koja generiše troškove, a ne prihode, u narodu poznato i kao “nužno zlo”.

Ove firme u pravilu nude najniže plate u IT industriji koje se kreću od 

 zavisno od iskustva, a samo rukovodeće pozicije dobijaju plate između 3500 i 4000 KM.

Prostor za napredak je sužen upravo zbog toga što njihov fokus nije na IT već na neku drugu djelatnost, ali ti omogućavaju da naučiš mnogo o njihovoj industriji i stekneš tzv. domensko iskustvo. Naime, nigdje nećeš naučiti više o finansijskoj industriji kao u banci niti više o komunikacijskoj industriji kao u telekomu. Ipak, budi oprezan sa državnim organizacijama ako dobiješ priliku da radiš u jednoj - platu ćeš sigurno primati, ali velike su šanse da nećeš naučiti ništa.

Ova kategorija obuhvata firme koje nude usluge izrade softvera stranim klijentima, oslanjajući se na konkurentske cijene koje mogu ponuditi na međunarodnom tržištu upravo zbog činjenice da im je radna snaga u Bosni. U ovu grupu spadaju 

, odnosno vrsta poslovne aktivnosti koja generiše prihode pa programeri uživaju i bolje uslove.

, zavisno od senioriteta, a određene rukovodeće pozicije mogu donijeti i nešto više.

Ukoliko imate obrt, odnosno SP, određene firme vam mogu ponuditi isplatu kompletne bruto plate pa se navedeni iznosi mogu i uduplati. U ovom slučaju ste dužni sami platiti sopstvene poreze i doprinose za penzijsko i zdravstveno osiguranje.

Prednosti rada u ovim firmama su višestruke, od dobrih plata, preko prilika za napredovanje stabilnosti posla, a glavna mana je odsustvo domenskog fokusa. Naime, firme za outsourcing po prirodi posla često mijenjaju klijente i projekte, što ti ne dozvoljava da provedeš značajno vrijeme izučavajući određen problem prije nego pređeš na nešto novo i tako stekneš ekspertizu u toj oblasti.

Tip 3: Startupi iz SAD i EU koji zapošljavaju direktno u BiH

Ova kategorija obuhvata firme sa investicionim kapitalom koje traže programere širom svijeta i zapošljavaju ih kao 

 radnike na razvoju sopstvenih proizvoda. Ovo su firme poput 

Poslovna logika svakog startupa je da želi razviti svoj proizvod što prije, sa što boljim timom, pa su spremi platiti i veće iznose u odnosu na druge firme.

U startupu tako možeš očekivati platu između 

 (2800 i 15550 KM u trenutku pisanja teksta), zavisno od iskustva i specifičnih tehnologija koje poznaješ. Neki startupi nude i daleko više, jer budžetiraju u skladu sa standardom svoje zemlje (npr. SAD) i spremni su taj iznos dati bilo kome ko zadovolji kriterijume, bez obzira na lokaciju, što je dio rastućeg fenomena 

Da bi radili sa startupima morate imati registrovanu preduzetničku radnju ili obrt putem kojeg će vam se plata isplaćivati u dolarima ili eurima iz njihove matične zemlje i pobrinuti se sami za svoje poreze. Mimo toga, uživate iste benefite kao u drugim firmama: obezbijeđenu opremu, pravo na bolovanje i godišnji odmor i sl.

Ukoliko startup ima registrovanu firmu u BiH (što je rijetkost), može vam ponuditi i klasičan ugovor o radu poput drugih firmi, ali u tom slučaju navedena plata je manja, jer gotovo 40% iznosa otpada na poreze koji se plaćaju državi. Iznosi su sličniji firmi Tipa 3, ali ipak nešto viši.

Prednost rada u startupima su mnoge: visoka plata, sticanje dubokog domenskog iskustva u određenoj industriji, rad u manjem timu sa direktnim pristupom top menadžmentu, mogućnost eksperimentisanja sa novim tehnologijama, učenje o svim fazama pokretanja biznisa. Glavna mana je visoka nestabilnost posla - startupi se oslanjaju na investicije, a ne na tekuće poslovanje za isplatu troškova, što znači da tvoj posao može preko noći nestati.

 i druge firme za posredovanje u zapošljavanju freelancera.

Ove firme direktno angažuju programere i druge IT profile u BiH na satnicu, a zatim ih usmjeravaju ka klijentima za koje trebaju da rade, naplaćujući klijentu određenu proviziju.

po satu, zavisno od iskustva i traženih tehnologija, pa tako za puno radno vrijeme teoretski možete zaraditi između $3200 i $9600 mjesečno.

Međutim, angažman na puno radno vrijeme i duži period je rijetkost, a slično startupima isplate se vrše na preduzetničku radnju odnosno obrt i radnik je dužan da riješi svoje poreze. Tipičan angažman je do 20 sati sedmično, ali ništa vas ne sprečava da radite za dva klijenta.

Prednosti rada za ovu vrstu firmi su prvenstveno prilika za dobru zaradu i odlučivanje o tome koliko sati sedmično želiš da radiš. Mane su nestabilnost angažmana, a samim tim i prihoda, jer ne postoji garantovana plata već isključivo klijenti koji te povremeno angažuju i kojima naplaćuješ dogovorenu satnicu, uz evidenciju utroška vremena. Zbog ovog rizika su satnice i veće u odnosu na druge tipove firmi, ali ako znaš kako plivati u freelance vodama, ovo možeš okrenuti u svoju korist.

Razumijevanje ova četiri tipa poslodavaca i njihove poslovne logike je važno za kvalitetno upravljanje karijerom. Nijedan tip firme neće savršeno odgovoriti na sve tvoje potrebe, ali je važno da prepoznaš šta je dobar naredni korak za tvoj profesionalni razvoj i finansijske aspiracije.

Ako želiš steći dobro početno iskustvo i domensko znanje određene industrije, rad u firmama kojima IT nije primarna djelatnost je sjajan start koji će ti dati dosta autonomije u radu i iskustvo u određenoj industriji. Startup ili outsourcing firma sa klijentima u eCommerce industriji će rado zaposliti nekoga ko je prethodno radio u IT odjelu supermarketa, a isto važi i za finansijski sektor.

Ako ti je trenutno najbitniji novac i imaš već značajno iskustvo, startup ili posredničke firme za freelancing su siguran izbor, ali očekuj veći pritisak na poslu i generalno neizvjesniju klimu.

Za ljude sa iskustvom koji žele stabilan i dobro plaćen posao, firme za outsourcing su uvijek dobar izbor, ali je mana često mijenjanje projekata i nemogućnost sticanja iskustva.

Koliko su plaćeni programeri u BiH

SP, ta magična riječ od koje se diže kosa na glavi većini developera, postaje sve uobičajeniji oblik zaposlenja među IT zajednicom. Ako imalo razmišljate o svojoj budućnosti, red je o tome znati sve što je bitno, jer mnogi poslodavci iz inostranstva nude isključivo ovaj oblik angažmana.

Međutim, ako krenete u potragu za informacijama o SPu, brzo ćete shvatiti da su informacije nepotpune i razbacane na mnogo strana. Neko piše o registraciji, neko o kalkulaciji, a dio informacija je često i zastario.  Ako imate mnogo sreće i strpljenja, steći ćete tek maglovitu sliku o tome šta znači imati SP i kako plivati u vodama samostalnog preduzetništva.

prva, da je SP prilično jednostavna stvar;

druga, da vam donosimo najkompletniji vodič na ovu temu koji postoji online, kao i praktičan 

advokatskoj kancelariji Đurić-Majstorović

SP je skraćenica od “samostalni preduzetnik” i označava osobu - fizičko lice - koja se registrovala za obavljanje jedne ili više djelatnosti. To može da bude programiranje, web dizajn, IT savjetovanje, uzgoj peradi ili sve to zajedno - vaš izbor.

Ako ste freelancer i želite legalizovati svoj posao sa minimalnim troškovima, SP je idealno rješenje. SP je takođe dobar oblik registracije ako započinjete mali startup koji finansirate sami i želite imati što jednostavniju administraciju na početku.

Glavna razlika između SP i d.o.o se ogleda u tome, šta se dešava sa vašom imovinom u slučaju da se zadužite ili oštetite nekog klijenta.

Iako vam SP omogućava da u svakom pogledu funkcionišete kao “firma”, vi pred zakonom niste firma već osoba.  Za sve što zabrljate, odgovarate imenom i prezimenom i svojom privatnom imovinom.

Primjera radi, ako se kao SP zadužite u banci i taj iznos ne možete da vratite, banka će vam oduzeti sve što vam je u životu drago da to namiri, a glasi na vaše lično ime - stan, auto, računar i tu preskupu stolicu koja vam je ionako neudobna.

Međutim, ako posao registrujete kao pravno lice, odnosno  d.o.o, vi i vaša firma postajete odvojeni subjekti.  Banka ima pravo da naplati dugovanje isključivo od imovine koja pripada firmi, a vama privatno ne mogu ništa.  Ako firma nema dovoljno sredstava da isplati dug, proglašava se bankrot (putem stečaja ili likvidacije) i preostali dug se bukvalno briše.

U praksi, ovo znači da lično možete imati kule i gradove, firmu uvaliti u dugovanja do guše, a vašoj ličnoj imovini, pojednostavljeno rečeno, neće ništa biti. 

Dakle, odvajanje privatne imovine od imovine firme je najveća razlika između SP i d.o.o. i jedan od razloga zbog kojeg je registracija i vođenje d.o.o. nešto kompleksniji i skuplji proces u odnosu na SP.

Raspolaganje novcem i troškovi poslovanja

Druga značajna razlika između SP i d.o.o je pristup novcu koji imate na računu.

Kao vlasnik SP, vi nemate platu već raspolažete novcem kako želite bez posebnih restrikcija.

Kao vlasnik d.o.o, vaš vlasnički status je odvojen od vašeg radnog odnosa. To znači da sami sebe zapošljavate u svoj d.o.o kao radnika, a zatim sebi isplaćujete sebi platu na čiji neto iznos se plaća otprilike 52% doprinosa. Jedini način da dođete do novca koji se oporezuje po nižoj stopi od 10% jeste da čekate godišnji obračun gdje iskazujete dobit, a zatim sebi isplaćujete tu dobit.

Na kraju, dok SP možete voditi iz stambenog prostora (za određene djelatnosti, poput IT usluga), d.o.o mora biti registrovan na poslovni prostor, što znači da plaćate industrijsku struju i vodu, te generalno imate više troškove.

Ako ne namjeravate osnovati biznis koji se oslanja na dužnički kapital ili investiciju, SP vam je trenutno savršen izbor i ne razmišljajte uopšte o d.o.o.

SP mogu registrovati sva fizička lica koja ispunjavaju uslove za registraciju. Manje više, uslovi se svode se na to da ne dugujete državi pare,  da prethodno niste varali ljude na temu posla kojim želite da se bavite, te da niste pravosnažno osuđeni za te postupke .

Budući da kao SP niste pravno već fizičko lice, možete imati samo jedan SP na svoje ime i nije moguće otvarati više.

SP možete otvoriti čak i ako već imate radni odnos u drugoj firmi.

Kao registrovan samostalni preduzetnik, možete:

 ako se bavite IT uslugama ili drugom djelatnošću za koju je to dozvoljeno

Izdavati račune i primati uplate u stranim i domaćim valutama

 djelatnost - ako nemate radni odnos u drugoj firmi  i SP vam je glavno zanimanje

 djelatnost - ako ste recimo već zaposleni u nekoj firmi, ali želite imati SP radi posla koji radite sa strane

 djelatnost - ako ste penzioner, student, ili imate neku drugu vrstu “it’s complicated” radnog odnosa na drugom mjestu, SP možete registrovati kao dodatnu djelatnost pod uslovom da zaposlite nekog da posao radi umjesto vas. Kao freelancer, ovo slobodno ignorišite.

Najznačajnije razlike između osnovne i dopunske i djelatnosti su:

 - - jeftinije vam je imati SP kao dopunsku djelatnost,  jer nemate obavezu plaćanja doprinosa budući da ih već plaća firma za koju radite

 - radnike možete zapošljavati u svoj SP samo ako imate osnovnu djelatnost

Postoji niz djelatnosti koje nije moguće obavljati kao SP, a to su sve djelatnosti iz 

U ovo spada izgradnja bolnica, proizvodnja električne energije, usluge hitne službe i slično - u principu, bilo šta skupo i komplikovano za jednog čovjeka, što vas vjerovatno i ne zanima.

Vođenje SP je jednostavan posao. Sa dobrim knjigovođom, nećete potrošiti više od 15 do 30 minuta mjesečno na kompletnu administraciju. Ovako to otprilike izgleda:

Za svaki posao koji odradite, klijentu pošaljete račun. Većina inostranih klijenata je zadovoljna sa običnim PDF dokumentom, ne treba im ni pečat, ni potpis. Pripremili smo vam i dobar dvojezički  

Knjigovođi dostavite fizičku kopiju računa, potpisanu i opečaćenu.

Jednom mjesečno, knjigovođa će vam spremiti uplatnice za doprinose, koje trebate uplatiti u banci ili putem elektronskog bankarstva

Jednom godišnje, knjigovođa će vam spremiti uplatnice za godišnje takse i opciono porez na dohodak (ako ste veliki preduzetnik - objašnjeno u nastavku), koje takođe plaćate na šalteru ili elektronski.

Kada vam banka pošalje izvod putem emaila (što se dešava na svaku promjenu računa), proslijedite ga knjigovođi ili podesite email forwarding da se to radi automatski.

To je kompletan spisak obaveza i kao što vidite, svodi se na izdavanje računa i uplaćivanje obaveza kada vam to knjigovođa naredi, tako da zaista nemate puno razmišljanja.

Na godišnjem nivou, pod uslovom da radite od kuće, SP će da vas košta minimalno 5000 KM, taman da ništa ne zarađujete (pod uslovom da vam je ovo osnovna djelatnost).  Konkretan iznos, naravno, zavisi od tri faktora:

Doprinosi - koliko želite uplaćivati za penziju

Sredstva za rad - koliko trošite na softver, hardver ii druga sredstva neophodna za rad

 da vidite koliko će vas SP koštati, a ako želite znati detalje nastavite sa čitanjem.

Iz ugla oporezivanja, postoje mali i veliki preduzetnici.

Mali preduzetnici su svi koji prometuju ispod 50000 KM godišnje i oporezuju se sa stopom od 2% na mjesečne prihode, a minimalno 50 KM.

Veliki preduzetnici su svi koji prometuju preko tog iznosa i oporezuju se sa stopom od 10% na razliku naplaćenih prihoda i rashoda.

Dakle dvije ključne razlike - porez od 2% za male u odnosu na 10% za velike, te poreska osnovica koju čine kompletni prihodi za male, odnosno razlika između prihoda i rashoda za velike preduzetnike.

Po defaultu, svi preduzetnici se pri registraciji smatraju velikima. Da bi dobili status malog preduzetnika, u Poreskoj upravi morate podnijeti 

Obrazac 1011 - Zahtjev za status malog preduzetnika

, odmah po registraciji a zatim svake naredne godine najdalje do 31. januara.

Kao što smo rekli, mali preduzetnik je svako ko godišnje prometuje manje od 50000 KM godišnje.

Želite plaćati zakonski minimalne doprinose, koji za 2022 godinu iznose 287,56 KM

Mjesečno trošite oko 25 KM na sredstva za rad

Kao mali preduzetnik, knjigovođu ćete plaćati oko 100 KM mjesečno

Jednom godišnje, platićete republičku taksu od 20 KM

Na mjesečnom nivou, platićete 2% poreza na prihode, a minimalno 50 KM

Kada gore navedeno saberemo sa planiranim troškovima doprinosa i sredstava za rad, dođemo do ukupne računice od 462,56 KM mjesečno, odnosno 

Detaljnu kalkulaciju možete vidjeti na slici ispod.

Veliki preduzetnik je svako ko godišnje prometuje preko 50000 KM.

Želite plaćati zakonski minimalne doprinose, koji iznose 287,56 KM

Mjesečno trošite oko 75 KM na sredstva za rad

Kao veliki preduzetnik, knjigovođu ćete plaćati oko 150 KM mjesečno, prvenstveno zbog dodatnih obaveza vezano za PDV obračune (više o tome u nastavku)

Kada to saberemo sa planiranim troškovima doprinosa i sredstava za rad, dolazimo do ukupnih rashoda od 6172, 72 KM godišnje

Vaša poreska osnovica je razlika prihoda i rashoda, što iznosi 60000 - 6172,72 = 53929,28, te je porez 10% od tog iznosa odnosno 5382,93 KM

Kada saberemo rashode i porez, vaš SP će koštati 

Kao i za prethodni primjer, detaljnu kalkulaciju možete vidjeti na slici ispod.

Svako lice koje prometuje preko 50000 KM godišnje mora biti u PDV sistemu, bez obzira da li je u pitanju SP, d.o.o ili nešto drugo.

Međutim, ukoliko poslujete sa kompanijom iz inostranstva koja svoje proizvode plasira u inostranstvu, niste dužni obračunavati PDV. Dakle morate biti  evidentirani u PDV sistemu, ali to nema efekta na vaše poslovanje, što je objašnjeno kroz stav 7 

PDV ste dužni obračunavati samo kada svoje usluge plasirate na tržištu BiH, odnosno:

Ukoliko radite sa kompanijama iz BiH, odnosno ostvarujete unutrašnji promet

Ukoliko radite sa inostranim kompanijama, ali će vaš rad biti konzumiran na teritoriji BiH (npr. firma iz Njemačke vas angažuje da razvijete aplikaciju za BiH tržište)

U ovom slučaju, vaš knjigovođa će vršiti redovan obračun i prijavu PDV-a po svakoj izdanoj fakturi.

Kompletan vodič za registraciju i vođenje SP u Republici Srpskoj

HTEC Group, globalna kompanija za konsalting, softversko inženjerstvo i razvoj digitalnih proizvoda, koja ima kancelariju i već dvije godine uspješno posluje u Banjoj Luci, akvizirala je WaySeven, takođe tehnološku kompaniju koja svoje usluge pruža klijentima iz Silicijumske doline i Evrope. Akvizicija će dodatno osnažiti HTEC-ov tim u Banjoj Luci koji se sa ovom akvizicijom bliži brojki od 200 zaposlenih.

Postignuti dogovor rezultat je zajedničke vizije obje kompanije, ali i potencijala koji donosi rad na najizazovnijim projektima za svjetske korporacije. Njihov cilj je, prema riječima direktora inženjerstva i HTEC kancelarije u Banjoj Luci, Bojana Šukala, da postanu najbolja tehnološka kompanija u Jugoistočnoj Evropi, ali i šire.

„HTEC je prišao WaySeven timu jer smo prepoznali da kompanija njeguje vrijednosti slične našima, koje se ogledaju u tome da nam je na prvom mjestu zadovoljstvo zaposlenih. Ponosni smo što ujedinjujemo najbolje inženjere u domenu finansijskih tehnologija i što se naše ekspertize savršeno uklapaju i nadopunjuju te očekujemo još ozbiljnije svjetske projekte u budućnosti“, dodaje Šukalo.

Sa druge strane ova akvizicija je u mnogo čemu važna za kompaniju WaySeven jer njihovim IT stručnjacima otvara mogućnosti za rad sa nekima od najvećih klijenata na svjetskom nivou.

„Tokom prethodnih nekoliko nedjelja pažljivo smo razmatrali ovu priliku i prednosti koje ona može donijeti našem poslovnom ekosistemu, partnerima, klijentima, kolegama i zaposlenima. Siguran sam da smo donijeli pravu odluku udruživši snage i talente sa HTEC grupom. Naša zajednička želja je da obnovimo inženjerski potencijal Banje Luke i uzdignemo ga na nivo koji je imala prije 90-ih, kada je samo kompanija Čajavec zapošljavala preko 2000 inženjera. Dobra akademska osnova ovde postoji, imamo pametne i sposobne mlade ljude koji žele da ostanu u svom gradu, a na nama je da izgradimo najmoderniji IT centar Istočne Evrope na koji ćemo svi biti ponosni“, rekao je Goran Gašić, generalni direktor i jedan od osnivača kompanije WaySeven.

Dvije kompanije će nastaviti da pružaju inženjerske usluge klijentima širom svijeta, oslanjajući se na inovativnost, kreativnost i inženjersko iskustvo iz Silicijumske doline koje je HTEC i do sada implementirao radeći sa najmodernijim svjetskim organizacijama.

 je globalna kompanija osnovana u Beogradu, sa sjedištem u San Francisku i lokalnim predstavništvima u SAD, UK, Holandiji, Švedskoj, Sloveniji te 16 tehnološkorazvojnih centara u Jugoistočnoj Evropi. U svim navedenim zemljama njihovi timovi eksponencijalno rastu, što potvrđuje podatak da je samo u Banjoj Luci danas zaposleno više od 200 IT stručnjaka iz različitih oblasti.

Banja Luka postaje regionalni IT centar: HTEC akvizirao WaySeven

 je nova serija intervjua o ključnim licima IT scene u Bosni i Hercegovini. Za drugo izdanje donosimo vam intervju sa Harunom Čavčićem iz kompanije 

Trenutno je na čelu Junior Accelerator Programa, prve plaćene prakse koju je Mistral pokrenuo prošle godine.

Harune, hvala što si izdvojio vrijeme za intervju. Kada si počinjao svoju karijeru prije 7 godina, stvari su bile mnogo drugačije. Putovao si iz Mostara do Sarajeva na posao, remote način rada gotovo da nije postojao. Da li je juniorima bilo teže tada, ili danas?

Uvijek mi je čast i zadovoljstvo podijeliti sa drugima iskustva i znanje.

Prije 7 godina, kada sam završio fakultet i bio u potrazi za poslom, bilo je izuzetno teško kao junior bez iskustva uopste dobiti poziv za intervju ili neki internship u kompanijama. Rekao bih da sam imao sreće u momentu kada sam predao prvu aplikaciju za posao i svakako je iskoristio.

Danas je juniorima mnogo lakše doći do prvog posla, jer mnoge kompanije, baš kao i Mistral organizuju internshipe i edukacijske programe, koji za cilj imaju da nadomjeste razliku između fakultetskog znanja i onoga što je potrebno da bi mogli kao juniori početi sa radom na stvarnim projektima. Pored svega toga, hibridni način rada zaista omogućava fleksibilnost u traženju poslova i rada.

Oglasi za juniore su među najposjećenijim oglasima na Dzobs.com, ali ih je ujedno veoma malo. Potražnja je tu, ali ponuda je slaba. Šta sprečava kompanije da zapošljavaju više juniora?

Prije svega, treba naglasiti da se sve više kompanija okreće edukacijskim programima, koji su sjajna prilika za juniore. Kompanijama zaista trebaju novi uposlenici, ali sa druge strane, studenti moraju da budu svjesni da se poslovi ne dobivaju samo na osnovu priloženog CV-a i motivacionog pisma, nego na osnovu onoga što zaista stoji iza svega toga. A to je znanje.

Ti danas vodiš Mistral Junior Accelerator Program (JAP) koji omogućava juniorima da usavrše svoje vještine. Od prošle godine do danas, 40 kandidata je prošlo kroz program i sada su dio vašeg tima. Kako je nastala ideja za JAP i kakvi su vam utisci nakon prve godine rada?

JAP je premosnica između znanja stečenog na fakultetu i znanja koje je zaista neophodno da bi osoba mogla samostalno raditi na projektu. Kolege koje su radile intervjue za pozicije QA, u nedostatku tog kadra na tržištu rada uočili su mnogo kandidata kojima jako malo fali da bi bili na nivou koji se očekuje na projektima. To je bio okidač da je neophodno napraviti selekciju tih kandidata i organizovati program edukacije za njih. Taj pilot projekat je bio osnov za današnji JAP, program izuzetne kvalitete i isto tako uspješnosti.

Svjedoci smo rastuće popularnosti IT profesije, prvenstveno zbog vanredno visokih plata. Sve više mladih ljudi razmišlja o IT karijeri. Da li je ovo po tebi dobar trend i šta bi savjetovao jednoj mladoj osobi koja odlučuje o svom budućem zanimanju?

IT je definitivno glavno zanimanje sadašnjosti, a još više budućnosti. Nevezano za geopolitičku situaciju u regionu i svijetu, IT profesija je zaista prelijepo zanimanje, puno izazova i neograničenih prilika. Mislim da je to ono što izdvaja IT profesiju u odnosu na većinu drugih.

U dosadašnjem radu si sigurno upoznao mnogo juniora. Koji nedostaci u njihovom obrazovanju ili nastupu su ti zapali za oko - kakve juniore bi ubuduće volio da upoznaješ, na kojim vještinama oni mogu da porade?

U proteklih godinu dana sam zaista radio sa mnogo juniora. Ono što je nekako zajedničko za dosta njih jeste da određene stvari rade iz rutine, bez shvatanja suštine. Mi kroz JAP pokušavamo naučiti polaznike da razumiju stvari, a ne samo da se posao uradi.

Savjetovao bih svim studentima da se nikada ne zadovolje kada vide da stvar koju su napravili radi, nego kada zaista budu razumjeli kako sve to radi. Također bih dodao i naglasio da su komunikacijske vještine i engleski jezik od izuzetne važnosti za sve one koji žele raditi ili već rade u IT struci.

Ti si završio FIT u Mostaru, koji je među cjenjenijim IT fakultetima u zemlji. Koliko je formalno obrazovanje bilo važno za tvoj uspjeh i koliko je važno danas?

Fakulteti su izuzetno čvrst temelj za naše karijere. Uče nas mnogo više stvari od samih tehnologija i alata. Drago mi je što vidim da raste trend saradnji srednjih tehničkih škola i fakulteta sa kompanijama iz IT industrije.

Za kraj, primjetili smo da si bio državni prvak u džudu tri godine zaredom - svaka čast. Baviš li se još uvijek sportom i kako održavaš kondiciju sa tako zahtjevnim poslom?

Bilo je to divnih 13 godina punih izazova. Profesionalna karijera u džudu je nažalost okončana zbog povrede. Danas se sportom bavim rekreativno, ali se nadam povratku u džudo kroz trenersku ili menadžersku ulogu u skorijoj budućnosti.

Harun Čavčić o važnosti edukacije i Mistralovom Junior Accelerator Programu

 je nova serija intervjua o ključnim licima IT scene u Bosni i Hercegovini.  Za prvo izdanje donosimo vam intervju sa CTO-om kompanije 

, prve firme u BiH koja je uvela četverodnevnu radnu sedmicu.

Dževdete, hvala što si izdvojio vrijeme za intervju. U IT industriji si već skoro 13 godina i gledajući u tvoj LinkedIn profil, čini se da si imao “školski” put - prvo fakultet, pa prvi posao, zatim unapređenja sve do prilike za CTO poziciju.  Kako je tvoj put zaista izgledao - kako si ušao u IT profesiju i došao do svoje trenutne pozicije, sa kakvim izazovima si se susretao?

Sa računarima sam se susreo u djetinjstvu, prvenstveno preko oca koji je također bio programer. Prvo sam se, naravno, upoznao sa igricama, a poslije sa programiranjem. Vremenom mi je postalo jasno šta želim studirati i čime se želim baviti. Kroz studij je došlo i prvo zaposlenje i projekti. Sigurno je pomoglo i to što je IT industrija u BiH počela rasti kada sam ja počeo raditi, pa nije bilo teško doći do posla i prilike. Kroz rad na različitim projektima sam stekao iskustvo u izradi software-a i shvatio koliko je bitno biti konstruktivan saradnik. Gledajući unazad, izazovi su uglavnom bili očekivani i u skladu sa iskustvom. Srećom, bio sam okružen kolegama koji su dijelili iskustva, savjetovali, i na kraju pokazivali svojim djelima kako prevazići izazove.

Primijetili smo da imaš duži radni staž (oko šest godina) kako u trenutnoj tako i u prethodnoj kompaniji. Prema 

, prosječan staž koji programeri danas provode u firmi je manji od dvije godine. Veterani u industriji 

 i da je neophodno zadržati se na jednom mjestu više godina kako bi se zaista upoznali sa problemima te kompanije i kako ih riješiti. Kako ti ovo vidiš - da li je odluka da se zadržiš duže bila svjesna i šta bi savjetovao drugima?

U mom slučaju duži radni staž u kompanijama se isplatio. U posljednjih nekoliko godina IT tržište rada je eksplodiralo, tako da mogu razumjeti mlade ljude koji tek ulaze u industriju i osjećaju da je najbrži put do značajnog povećanja plate promjena radnog mjesta. Starije kolege su već blizu toga da maksimiziraju svoja primanja, u kalkulaciju uključuju i druge stvari kao stabilnost projekata, radno vrijeme, količina stresa, kolege sa kojima će sarađivati…

Savjetovao bih drugima da poslože prioritete, bili oni plata, relaksiran radni tempo, stručno usavršavanje ili nešto drugo te da na osnovu toga donesu odluku o poslodavcu. Odlična stvar za sve u IT industriji je da sada zaposleni imaju priliku da biraju.

AgentLocator je na neki način postao vruća tema među IT zajednicom kada ste 

 na četverodnevnu radnu sedmicu. Radnici se obično žale na prekovremeni rad, a vi ste otišli u potpuno drugom pravcu.  Kako je došlo do ove odluke i kakve su bile reakcije zaposlenih?

Naš poslovni model je takav da će uspjeh firme zavisiti od toga koliko dobro prepoznajemo i implementiramo stvari koje su bitne krajnjim korisnicima, a manje je važno koliko vremena će biti efektivno investirano u taj proces. Shvatamo da je slobodno vrijeme jedna od stvari koja je jako bitna zaposlenima, a koju konkurentske firme, većinom u outsourcing poslovnom modelu, nisu u mogućnosti ponuditi. Želimo da motivišemo trenutne zaposlenike da ostanu u kompaniji dugoročno te da privučemo nove zaposlenike sa kojima ćemo dodatno osnažiti kompaniju. Tako ćemo ujedno spremniji dočekati sljedeći korak u razvoju kompanije. Za sada, četverodnevna radna sedmica je implementirana u IT odjelu. Nadamo se da ćemo uspjeti implementirati ovaj način rada za sva odjeljenja u kompaniji u narednom periodu.

Kako izgleda tvoj tipičan dan u AgentLocatoru - postoji li tipičan dan za CTOa?

Dan obično počinje prolaskom kroz novopristigle mailove i jedan do dva operativna sastanka, na kojima ustanovimo da li se poslovni procesi odvijaju u očekivanim parametrima ili je potrebno posvetiti više pažnje nekom konkretnom izazovu ili radnom zadatku. Nekada su dani isprekidani sastancima, nekada opet imam više vremena koje mogu posvetiti operativnim radnim zadacima. Postoji određeni nivo rutine koji pomaže da dani ne postanu kaotični i, u suštini, neproduktivni.

Mnogi iskusni programeri imaju muku da se odluče između menadžmenta i programiranja. Već nakon pet godina u industriji, otvara se pitanje koliko se dalje može napredovati u okviru programiranja ili je menadžment jedini put daljeg napredovanja.  Kakvo je tvoje viđenje ove dileme i kome bi savjetovao da razmotri menadžment?

Pri takvoj odluci bitno je poznavati sebe i donijeti odluku koja će dugoročno odgovarati osobi. Prije desetak godina, plata u IT industriji je mogla rasti samo do određene mjere ako je pozicija bila čisto tehničkog karaktera. Prelazak u menadžment je predstavljao prelazak u viši platni razred. Mislim da već duže vrijeme nije tako, kompanije su prepoznale da su na taj način gubile vrhunske stručnjake i gurale ih u uloge koje ih nisu nužno činile ni sretnim, ni produktivnim. Prelazak iz operative u menadžment također znači da se definicija uspjeha za konkretnog pojedinca mijenja. Biti menadžer znači biti onaj koji pomaže svima oko sebe da postanu bolji, znači donošenje nepopularnih odluka, delegiranje, davanje pozitivnog ali i negativnog feedback-a…

Svjedoci smo rastuće popularnosti IT profesije, prvenstveno zbog vanredno visokih plata.  Sve više mladih ljudi razmišlja o IT karijeri.  Da li je ovo po tebi dobar trend i šta bi savjetovao jednoj mladoj osobi koja odlučuje o svom budućem zanimanju?

Mislim da će IT industrija nastaviti rasti i narednih 20-30 godina. Ustvari, po količini novih ideja koje se pokušavaju pretvoriti u software, teško je zamisliti da će u skoroj budućnosti tržište biti zasićeno. Ono sto je bitno za one koji tek ulaze u IT industriju je da prate trendove i izoštravaju svoje vještine u tehnologijama i konceptima koji su i koji će biti traženi u kraćem vremenskom periodu. Također, za ljude koji poznaju druge branše može biti izuzetno korisno da steknu osnovno razumijevanje kako se software pravi i kako radi. To bi im dalo mogućnost da razvijaju svoje produkte koji mogu da promijene njihove matične branše.

Za kraj, kako provodiš vrijeme izvan posla? Ko je Dževdet kada nije CTO?

Većinu vremena izvan posla provodim sa suprugom i djecom, također, rado ću pogledati dobar SF film ili zanimljivu seriju. Igrice su mi, također, još uvijek zabava :). Volim igrati šah, i volio bih vidjeti da se šah u BiH vrati na nivo na kojem je bio prije dvadesetak godina. Nadam se da će IT kompanije u skoroj budućnosti doprinijeti vraćanju popularnosti šaha.

Dževdet Dautbegović o AgentLocatoru, razvoju karijere i SF filmovima

Prvi intervju može biti naporno iskustvo čak i za iskusne kandidate, a za juniore je često zastrašujuće. Kada tražiš posao, moguće je da ćeš u jednom trenutku obavljati nekoliko intervjua paralelno, a sa kompanijama koje odluče da ideš dalje čak dva do tri dodatna intervjua mimo početnog.

Sve ovo znači da su vještine intervjuisanja kritične za tvoj uspjeh i da u njih trebaš uložiti jednako vrijeme kao i u druge tehničke vještine koje izučavaš. Evo nekih osnovnih stvari koje trebaš znati da bi tvoj prvi intervju protekao uspješno.

Da li znaš da na Dzobs.com možeš ostaviti anonimnu recenziju svog intervju iskustva i tako pomoći drugim kandidatima da saznaju više o kompaniji? Posjeti profilnu stranicu bilo koje 

 i na tabu "Intervjui" isprati korake za ostavljanje recenzije. 

Iako si možda ponosan na tu majicu sa kosturskom glavom, Marvelovim herojem ili svojim omiljenim bendom, ovo će te tokom intervjua skupo koštati. Statistike pokazuju da se prvi utisak stiče u samo sedam sekundi i zato je važno da tvoja odjeća ne ostavlja prostor za pogrešne zaključke.

Zato se obuci uredno i izbjegavaj napadne dezene i boje. Ako si muškarac, jednobojna majica ili košulja i tamniji džins savršena su kombinacija. Biraj svjetliji gornji dio, jer će se manje primjetiti ukoliko se znojiš.  Za žene vrijedi isto, a ako želite otići korak dalje, suknja olovka kroja i bluza su perfektni - ali nikako raskošne haljine, nakit i šminka. Jednostavnost pobjeđuje.

Na kraju, većina intervjua se danas obavlja online pa povedi računa da se iza tebe ne nalazi nered i da ti je lice dobro osvijetljeno. Želiš da primijete tebe, a ne hrpu veša na krevetu. Virtuelne pozadine koristi kada baš nemaš izbora, jer djeluju kao da želiš da nešto sakriješ.

Većina IT intervjua se danas održava online pa je iz tog razloga i više nego poželjno da testiraš konekciju i softver prije nego sastanak počne.


Ne želiš da budeš kandidat koji aplicira za IT posao, a ima problema sa uspostavljanjem konekcije ili, još gore, ne zna kako da koristi softver za konferencijski poziv.


Uloži 10 minuta i da podesiš i isprobaš softver koji poslodavac koristi za pozive prije nego počne intervju.

Postoji izreka koja kaže: “Ako uraniš, stigao si na vrijeme. Ako stigneš na vrijeme, zakasnio si”.


Ne postoji gori način da započneš intervju od toga da zakasniš na isti. Tačnost i preciznost su vrline koje se očekuju od svih radnika pa vrijedi ponoviti još jednom: nemoj kasniti.


Ukoliko ipak vidiš da ćeš kasniti iz razloga koji su van tvoje kontrole, odmah se javi poslodavcu. Bićeš više cijenjen nego da se samo pojaviš nakon 15 minuta sa nekim bezveznim razlogom.

4. Uradi zadaću - raspitaj se o kompaniji

, jer nisu znali baš ništa o kompaniji za koju apliciraju. Ovo je, na određen način, pokazatelj nepoštovanja prema firmi za koju si iskazao interes.

Blog

Izdvojeni članci

Ognjen Golubović razvija softver za prepoznavanje saobraćajnih znakova

Koliko su plaćeni programeri u BiH

Kompletan vodič za registraciju i vođenje SP u Republici Srpskoj

Ostale vijesti

Banja Luka postaje regionalni IT centar: HTEC akvizirao WaySeven

Harun Čavčić o važnosti edukacije i Mistralovom Junior Accelerator Programu

Dževdet Dautbegović o AgentLocatoru, razvoju karijere i SF filmovima

9 načina da ostaviš dobar utisak tokom prvog IT intervjua

Žurka je gotova - IT kompanije otpuštaju i do 30% radne snage

Pravni okvir za kriptovalute u Bosni i Hercegovini

This u JavaScriptu

Top IT poslovi u tvom inboxu

Top IT poslovi u tvom inboxu