U moru prijava, treba se nekako istaći. Kako vrijeme prolazi programera je sve više, te je samim tim i teže privući pažnju regrutera i kompanija za koje rade. Ipak, rješenja postoje.

Ljudima je često prva pomisao kada prave CV da on treba da bude originalan, potpuno custom made, pun boja i fensi izraza kako bi zapao nekome za oko. To je klasična greška u koracima, jer u praksi zapravo važi sve suprotno: 

Postoje drugi načini na koje možete znatno povećati šanse da vas neko pozove na intervju, a upravo o njima ćemo i diskutovati u nastavku teksta. Informacije smo prikupili od nekoliko CTO stručnjaka koji iza sebe imaju višedecenijsko iskustvo u zapošljavanju programera za svoju firmu.

“Bolje je uopšte ne stavljati sliku, nego na njoj prikazivati pijane doživljaje sa svadbe, neprimjerenu odjeću za poslovne prilike, i slično.”

Šalu na stranu, ali u ovome ima dosta istine. Jedna od prvih stvari koje će neko primijetiti kada otvori vaš CV jeste fotografija. Ona ujedno stvara i taj jako bitan, inicijalni utisak o vašoj ličnosti.

Prema riječima naših sagovornika, evo nekoliko loših primjera na osnovu kojih uopšte ne čitaju dalje ono što kandidati pošalju:

- Cropovana fotka sa proslave gdje se osoba grli sa nekim i izgleda pripito

- Loš kvalitet, gdje je lice mutno i ne vidi se

Okarakterisani su kao red flag i obično se tu završava put selekcije za tu individuu. Savjet je da obučete recimo neku košulju ili džemper sa kragnom, odete u profesionalni foto studio i prebrinete tu stavku u potpunosti. Ukoliko ste u trci sa vremenom te ta opcija otpada, a nemate dobrih alternativa, možda je zaista bolje da onda sliku i ne stavljate.

Dvije strane su max, sve preko toga je a no go.

Naravno, pričamo o dužini vašeg životopisa. Treba uvijek imati na umu da regruteri dobiju još par stotina prijava pored vaše. U idealnom scenariju bi mogli da se posvete svakoj detaljno, ali u realnosti to takozvano “skeniranje” ide jako brzo i traže se konkretne ključne riječi bitne za poziciju.

Već je ustaljeno pominjati kako volite da čitate, slušate muziku, gledate filmove i slično, te je preporuka to izbjegavati. Zauzima prostor, a zapravo ne nosi nikakvu posebnu vrijednost. Pravo upoznavanje slijedi tokom kasnijih koraka selekcije, gdje imate priliku da sve to podijelite.

Tu također spadaju i motivacioni opisi da ste timski igrač, ambiciozni, predani svom poslu i radu… svi to pišu, prevaziđeno je. Najbitnije je da se fokusirate na vaše radno iskustvo, jer je to ono glavno što firmu zanima. Tu sada imamo dva scenarija:

1. Senior sa pregršt projekata i promijenjenih firmi

Da li oni koji spadaju u ovu grupu treba da navedu apsolutno sve na čemu su ikada radili? Jok. Caka je u vašoj sposobnosti da filtrirate informacije i iskažete one koje najbolje opisuju vaš trenutni set vještina koji nudite kompaniji.

Njih ne zanima sajt za komšiju koji ste napravili 2002. godine, već recimo mobilna aplikacija kojoj ste posvetili prethodne dvije godine, koristeći različite tehnologije. Odaberite 5 najskorijih projekata i to je dovoljno.

2. Junior koji prvi put aplicira za posao

To je sve što vam je potrebno ukoliko nemate plaćenog iskustva, a treba vam portfolio koji će demonstrirati znanje koje posjedujete.

U ovom slučaju je svakako potrebno da se malo “nakiti” taj “work experience” segment, a možete ga dopuniti dodavanjem edukacije, kurseva koje ste završili, certifikata ukoliko ih imate, i slično. Teško će nekog poslodavca impresionirati prazan CV koji ne pokazuje bilo kakvu samoinicijativu i pravu želju za programiranjem. Snađite se.

“Expert” je poprilično jaka, a često korišćena riječ.

Još jedna eliminaciona stavka kod naših sagovornika jeste kada osoba tvrdi da poznaje na desetine tehnologija, a u svakoj je neprikosnovena. Prešla igricu što se kaže.

Na stranu skromnost, ali očigledno je zašto ovo nije dobra praksa. Pitanje je da li bi i najveći umovi čovječanstva sa sigurnošću mogli i smjeli svojevremeno da daju takve izjave.

Rješenje? Navedite hijerarhijski programske jezike i alate kojima smatrate da najbolje baratate.

Zvjezdice i procenti takođe ne znače ništa.

Često se u svrhu dočaravanja znanja vide sljedeći primjeri:

Ove sličice u očima regrutera gube svaku vrijednost. Kako uopšte iko može definisati šta tačno znači 80% poznavati neki framework? Dakle, još jednom:

Kad smo kod engleskog - honesty zaista jeste the best policy.

Nedavno smo u našem blogu pod nazivom “

” istakli da pominjanje nekog od njihovih kurseva u CV-u može potencijalno “zasmetati” nekom poslodavcu. Drugim riječima - da pomisli kako ste išli nekim prečicama do znanja i šta sve ne.

Tu je vaša šansa da taj postupak na iskren način obrazložite. Možda ste školovanje na ITA dobili kao poklon jer ste bili vukovac, osvojili veliki popust, ili prosto smatrali da ima potencijal.

Koji god da je razlog, značit će ukoliko napišete nešto više o tome. Vaš rezime samim tim dobija tu humanu crtu, koja odstupa od gorespomenutih generičkih templejta. To je još jedan generalni savjet CTO stručnjaka - uključite ljudsku stranu u svaki segment vaše prijave, opisujući stvari i sebe onakvim kakvi jesu.

Preciznost informacija i motivaciono pismo

Kada ste konačno spremni da pošaljete svoju prijavu, preporuka je da uradite i sljedeće:

Ovo se posebno odnosi na email adresu, broj telefona, kao i ime i prezime. Svakako treba provjeriti i ostatak i utvrditi da je sve na svom mjestu.

Samim tim demonstrirate i svoju sposobnost za obraćanje pažnje na sitne detalje, koja se za posao programera podrazumijeva. Jedna greška časkom postane “kuku lele”.



Jasno je svima da vam vjerovatno nije bila životna želja od malih nogu da postanete deo baš te neke firme. Ogromne su šanse da ona tada nije postojala, ili niste ni znali šta je binarni sistem.

Ipak, kompanije i poslodavci vole kada vide da ste odradili posao detektiva i unapijred naučili nešto o njima, ne bi li dodatno iskazali svoje interesiranje. To i vama znači, jer ćete tokom cijelog procesa uvidjeti neke stvari koje vam se jako dopadaju, ali i obratno.

Nakon što sve ovo čekirate, spremni ste da kliknete na 

. Svoj dio ste odradili, a ostatak je na regruterima i kompaniji. Sretno!

Kako izgleda dobar CV jednog programera?

Vrijednost fakultetskog obrazovanja je donedavno bila neupitna. Fakultet je bio siguran i utaban put do boljih i plaćenijih poslova i poseban statusni simbol u društvu.

Dok će ti roditelji sigurno reći da je diploma i papir jedini pravi put do uspješne budućnosti, stvarnost je danas nešto šarolikija – naročito kada vidiš kolegu koji promijeni četiri firme i kupi auto dok ti guliš četiri godine na ETF-u ili pogledaš istraživanja koje pokazuju da 

Ko je tu pametniji? Odgovor na ovo pitanje je, poput mnogih stvari u životu: “Zavisi”.

 je zamišljen kao visokoškolska ustanova koja izučava određen dio naučne discipline. Ideja je da pohađanjem fakulteta stičeš znanja o tome kako određena disciplina funkcioniše i koja pravila i principi upravljaju istom.

Primjera radi, ako upišeš ETF i odabereš smjer računarstvo i informatiku, naučićeš mnogo o arhitekturi računara, strukturama podataka, algoritmima, računarskim mrežama i drugim kritičnim konceptima na kojima počiva kompletna IT industrija.

Međutim, nećeš naučiti kako koristiti React hooks, kako deployati softver na AWS ili kako razviti API testove korištenjem Postmana. Zašto? Zato što se ETF, poput mnogih drugih fakulteta, ne bavi tzv. strukovnim treningom i obrazovanjem već podučava teoretske principe na kojima određena oblast počiva.

Gledaj to ovako - kada bi postojao fakultet za šah, naučio bi te sve principe i strategije igranja šaha, materijale i tehnike izrade figura, sisteme umjetne inteligencije za igranje i šaha i sl. Međutim, nećeš provesti puno vremena igrajući šah.

Upravo na ovo se misli kada se kaže da fakulteti imaju akademski tip obrazovanja - mnogo bitne teorije, ali tipično vrlo malo prakse.

 dobiješ posao u IT struci, fakultet je vjerovatno najsporiji i najteži put za ostvarenje tog cilja.

Uz malo truda, za samo godinu dana možeš samostalno izučiti bilo koju tehnologiju za izradu web ili mobilnih aplikacija, napraviti par demo aplikacija koje će potencijalnim poslodavcima pokazati šta znaš i umiješ i dobiti dobro plaćen posao. Ako pogledaš 

 vidjećeš da većina poslodavaca uopšte ne navodi fakultetsku diplomu kao uslov za dobijanje posla, a ako je navedu, onda je to opcionom dijelu kvalifikacija. Poslodavce interesuju vještine i iskustvo - za diplomu vas niko neće ni pitati.

Ovo je isproban put kojim je većina samoukih programera započela karijeru: praćenje tutorijala i programiranje iz zabave pretvori se u izradu ozbiljnijih aplikacija koje na kraju impresioniraju klijente ili poslodavce.

Uporedi ovo sa trogodišnjim ili četverogodišnjim studijskim programom koji će završiti sa dosta teorije i malo prakse i razlika je očigledna. Dok studenti steknu svoju diplomu, samoki programeri su već tri godine na tržištu rada i bruse svoje vještine u praksi. Ovu razliku je često veoma teško stići.

Međutim, nije sve med i mlijeko. Samouki programeri moraju imati jaku unutrašnju motivaciju za učenjem i biti spremni da istražuju i stiču znanja bez specifičnog plana i programa. Takođe se mogu susresti sa nizom izazova u budućoj karijeri koji se odnose na nedostatak formalnog obrazovanja.

Kada je riječ o razvoju karijere i sticanju vještina, samouki programeri imaju prednost u startu, ali ih nedostatak teoretske podloge često dočeka na nož i uspori dalji profesionalni razvoj.

Primjera radi, programer koji samostalno izuči razvoj manjih web aplikacija koristeći dinamičke jezike poput Node.js ili PHP može postići fenomenalan uspjeh u tom segmentu, ali može imati poteškoća kada poželi da se pridruži timu koji radi razvoj većih poslovnih aplikacija koje koriste jezike sa statički kucanim tipovima podataka, poput Jave ili TypeScripta.

Nasuport tome, ove različite karakteristike programskih jezika su tema koja se pokrije na fakultetu u veoma ranoj fazi učenja i osposobi programera da razumije kako da koristi i jedan i drugi pristup sa razumijevanjem i bez straha od promjene.

Ono što se u suštini dešava jeste da samouki programeri obično ograniče svoj skup znanja i vještina na tehnički minimum koji im je potreban da dobiju klijente ili posao, ostajući slijepi za sve druge IT koncepte koji im “ne trebaju”, zbog čega kasnije ispaštaju u profesionalnoj karijeri. Mnogi od njih su 

Sa druge strane, fakultet obezbijedi ovu teoretsku širinu i podlogu u samom startu tako da se student nikada ne susretne sa tehnologijom za koju nije čuo tokom studijskog programa, smanjujući buduću krivulju učenja i obezbjeđujući prednost sa te strane.

Mnoge firme su prepoznale ovaj obrazac i iz tog razloga više cijene kandidate koji su završili fakultet, naročito kada je riječ o pozicijama koje podrazumijevaju rad na arhitekturi softvera.

Dodatna i bitna prednost sticanja fakultetske diplome je potencijalna potraga za poslom izvan BiH.  Iako strane firme, takođe, uglavnom ne gledaju diplome pri zapošljavanju, imigraciona politka njihovih matičnih država je često takva da će imigraciju dozvoliti samo ljudima sa adekvatnom akademskom diplomom ili će sistem bodovanja biti takav da će biti jako teško dobiti vizu bez diplome. Isti je slučaj ukoliko poželiš raditi u državnom sektoru - diploma će biti obavezna.

Po zakonu, programerima ne treba diploma.

Da bi neko radio kao programer, zakon ne propisuje obavezu sticanja zvanja programera kroz akreditovanu ustanovu (fakultet), kao što to propisuje za niz drugih zanimanja poput doktora, učitelja ili građevinskog inženjera.

Primjera radi, ako bolnica zaposli doktora bez diplome, vjerovatno će biti zatvorena, sudski gonjena i platiti ozbiljne kazne. Ta bolnica nema izbora nego da traži doktora sa diplomom dok IT kompanije nemaju taj problem i mogu zapošljavati koga žele.

Dakle, programiranje, odnosno izrada softvera, nije zakonski regulisana profesija i to je jedan od čestih razloga zašto 

 “softverski inženjer” - inženjerske profesije su akreditovane i u pravilu zakonski regulisane dok softver nije.

Bilo kako bilo, zakonski si slobodan da se zoveš programerom čak i ako ne znaš upaliti računar, a firme su slobodne da te zapošljavaju po sopstvenom nahođenju.

Sa fakultetom ili bez njega, nećeš imati problem da dobiješ posao u IT industriji sve dok posjeduješ vještine koje kompanija traži.

Ako ti je važno da posao dobiješ što prije, samostalno izučavanje tutorijala i kreiranje malih aplikacija su najbrži put da u svoj CV staviš nešto korisno i dobiješ posao. Međutim, povedi računa da ćeš u kasnijoj karijeri imati rupe u znanju koje može biti teže zakrpiti pa uloži vrijeme da bar izučiš elementarnu teoriju pohađanjem 

Ako imaš strpljenja, naša je topla preporuka da upišeš (i završiš) dobar fakultet, ali osiguraš da imaš dovoljno prakse tokom studiranja i tako smanjiš tzv. 

 kada dođe vrijeme da tražiš posao. Dobićeš važnu teoretsku podlogu za rad u bilo kojoj sferi razvoja softvera, imaćeš blagu prednost pri zapošljavanju za određene pozicije, a imigracija neće biti problematična ako se odlučiš za to.

Treba li programerima diploma?

Spoiler alert - uglavnom već prije kraja osnovne škole shvatimo da zapravo igračke ne stižu sa Sjevernog pola i da ih ne dostavlja debeljuca s dugačkom bradom i crveno-bijelim odjelom. Ipak, firme nas opet jednom godišnje vrate u taj praznični duh!

Drugim riječima, nisu samo djeca ta koja se raduju kako decembar odmiče. Posljednjih godina započeta je praksa da i zaposleni dobiju po neki paket, u različitim oblicima, kao neku vrstu bonusa i dodatne zabave uoči zimskih, januarskih dana.

Postoji više načina na koje možete nagraditi lojalnost vaših radnika, a u ovom tekstu ćemo proći one najzastupljenije. Kako se godina bliži kraju, nadamo se da ćete kroz ovaj članak uspjeti da se odlučite koji od njih vam djeluje najzanimljivije, ukoliko se još uvijek predomišljate.

Nakon čitave godine vrijednog rada, red je da se ljudi malo i opuste. Možete unajmiti privatan prostor kao što je recimo restoran, a isto tako i organizovati proslavu u vašim kancelarijama.

Prva varijanta je praktičnija jer ne rizikujete da se u cjelom tom veselju ošteti nešto od inventara, dok će istovremeno neko drugi da se pobrine oko čišćenja kada sve bude gotovo. Isto tako je i skuplja, jer prostor, hrana, piće, muzika, solidno koštaju za ovakve prilike.

Za šta god da se odlučite, vaši zaposleni će vam sigurno biti zahvalni… izuzev onih introvertnih možda, ali i to će se promijeniti čim se malo opuste, njima je najteži dio da se pojave. Kada pričamo o tajmingu žurke - to je već na vama da procijenite. Vikend je možda najbolji izbor jer onda svi imaju dovoljno vremena da lijepo odmore od dobrog provoda.

Kada bismo mogli da biramo i jare i pare, vjerovatno bismo svi željeli da imamo i žurku i trinaesticu. Em se lijepo provedemo, em dobijemo bonus da sebe i naše bližnje lijepo počastimo tokom praznika.

Ona uvijek dobro dođe, pogotovo jer pred Novu Godinu svi dodatno trošimo na poklone, što nas dovodi do dodatnih kalkulacija pored standardnih troškova koje imamo. Ovako, uz dvije platice istovremeno - udri brigu na veselje!

Sestričina hoće Mesijev dres jer ga je zgotivila tokom svjetskog prvenstva u Kataru? Može. Trebaju vam lanci za auto i dodatna oprema jer žena želi da skija na planini? Lagano. Tako da, dragi HR-ovi i direktori, ukoliko ste u finansijskoj mogućnosti - porazmislite o ovoj opciji. To je odlično ulaganje (u bukvalnom i figurativnom smislu) za leteći start u novoj godini!

Jasno je da nisu svi u mogućnosti da za svakog zaposlenog isplate cijelu dodatnu platu, pogotovo velike korporacije, ali i mali startapi koji su još uvijek na početku. Svakako treba biti pažljiv sa budžetom, a sigurno smo da uvijek postoji želja da se radnici maksimalno stimulišu.

U tim situacijama alternativa može biti manji dodatak - recimo ~100e na već definisanu mjesečnu nadoknadu. Ne postoji univerzalna suma, sve zavisi od vaše mogućnosti.

Dodatne opcije mogu biti i vaučeri ili pokloni za djecu zaposlenih, da se i oni dodatno obraduju, pored standardnih paketića koje očekuju. Možete unajmiti Deda Mraza koji će sve to darivati, dovesti glumce iz pozorišta, varijacija je mnogo. Sam čin i želja za istim su oni koji se najviše računaju!

Još jedna ideja koja se već duži niz godina vrti kako između prijatelja generalno, tako i kolegama unutar kompanija. Zamisao sigurno znate, a to je da neko nasumično izvuče vaše ime i spremi poklon za koji smatra da će vam se dopasti.

Ovo je odlična prilika da se zaposleni malo zbliže, kao mini team building, ali isto tako i da pokažu koliko se dobro poznaju. Znati nekog kao stručnjaka koji radi svoj posao je jedno, a poznavati lično njegove osobine i navike - skroz drugo.

Mahom se ljudi sami dogovore kada je tajni Deda Mraz u pitanju, tj. budu pokretači, ali ako to nije slučaj - možete ih vi kao poslodavac malo podstaći, dati ideju. Ono što je bitno jeste ispoštovati želju pojedinaca koji možda neće željeti da učestvuju, iz njima poznatih privatnih razloga.

Za koju god od ovih opcija da se odlučite, nećete pogriješiti. Možete odabrati i samo jednu, ili napraviti kombinaciju, opet - sve u skladu s mogućnostima. Bitno je napomenuti da je skroz razumljivo i okej ukoliko iz bilo kog razloga ne možete/ne želite trenutno da uradite ništa od ponuđenog.

IT sektor često prosperira, ali se u posljednje vrijeme nosi i s brojnim izazovima, o čemu smo i pisali u našem 

, sa predviđanjima za 2023. godinu. S tim u vezi, treba biti obazriv s budžetima i znati šta i koliko trenutno može da se ponudi.

Sigurni smo da su vaši zaposleni svjesni situacije u kojoj se zajedno nalazite, kao da ni u široj slici niko nije ni dužan da obezbjeđuje praznične igrarije i poklone. Sve to je samo bonus koji dobro dođe, ali nije niti nužan, niti prioritet. Ovom prilikom bismo vam i poželjeli sve najbolje u narednih 365 dana, uz nadu da će vaš biznis dodatno prosperirati i rasti.

Korpo Deda Mraz i novogodišnji pokloni

Prvi intervju može biti naporno iskustvo čak i za iskusne kandidate, a za juniore je često zastrašujuće. Kada tražiš posao, moguće je da ćeš u jednom trenutku obavljati nekoliko intervjua paralelno, a sa kompanijama koje odluče da ideš dalje čak dva do tri dodatna intervjua mimo početnog.

Sve ovo znači da su vještine intervjuisanja kritične za tvoj uspjeh i da u njih trebaš uložiti jednako vrijeme kao i u druge tehničke vještine koje izučavaš. Evo nekih osnovnih stvari koje trebaš znati da bi tvoj prvi intervju protekao uspješno.

Da li znaš da na Dzobs.com možeš ostaviti anonimnu recenziju svog intervju iskustva i tako pomoći drugim kandidatima da saznaju više o kompaniji? Posjeti profilnu stranicu bilo koje 

 i na tabu "Intervjui" isprati korake za ostavljanje recenzije. 

Iako si možda ponosan na tu majicu sa kosturskom glavom, Marvelovim herojem ili svojim omiljenim bendom, ovo će te tokom intervjua skupo koštati. Statistike pokazuju da se prvi utisak stiče u samo sedam sekundi i zato je važno da tvoja odjeća ne ostavlja prostor za pogrešne zaključke.

Zato se obuci uredno i izbjegavaj napadne dezene i boje. Ako si muškarac, jednobojna majica ili košulja i tamniji džins savršena su kombinacija. Biraj svjetliji gornji dio, jer će se manje primjetiti ukoliko se znojiš.  Za žene vrijedi isto, a ako želite otići korak dalje, suknja olovka kroja i bluza su perfektni - ali nikako raskošne haljine, nakit i šminka. Jednostavnost pobjeđuje.

Na kraju, većina intervjua se danas obavlja online pa povedi računa da se iza tebe ne nalazi nered i da ti je lice dobro osvijetljeno. Želiš da primijete tebe, a ne hrpu veša na krevetu. Virtuelne pozadine koristi kada baš nemaš izbora, jer djeluju kao da želiš da nešto sakriješ.

Većina IT intervjua se danas održava online pa je iz tog razloga i više nego poželjno da testiraš konekciju i softver prije nego sastanak počne.


Ne želiš da budeš kandidat koji aplicira za IT posao, a ima problema sa uspostavljanjem konekcije ili, još gore, ne zna kako da koristi softver za konferencijski poziv.


Uloži 10 minuta i da podesiš i isprobaš softver koji poslodavac koristi za pozive prije nego počne intervju.

Postoji izreka koja kaže: “Ako uraniš, stigao si na vrijeme. Ako stigneš na vrijeme, zakasnio si”.


Ne postoji gori način da započneš intervju od toga da zakasniš na isti. Tačnost i preciznost su vrline koje se očekuju od svih radnika pa vrijedi ponoviti još jednom: nemoj kasniti.


Ukoliko ipak vidiš da ćeš kasniti iz razloga koji su van tvoje kontrole, odmah se javi poslodavcu. Bićeš više cijenjen nego da se samo pojaviš nakon 15 minuta sa nekim bezveznim razlogom.

4. Uradi zadaću - raspitaj se o kompaniji

, jer nisu znali baš ništa o kompaniji za koju apliciraju. Ovo je, na određen način, pokazatelj nepoštovanja prema firmi za koju si iskazao interes.

Google je ovdje tvoj najbolji prijatelj. Pronađi sve ključne informacije o firmi do kojih možeš doći - ko su, čime se bave, ko su ključni ljudi, šta su im glavni projekti i problemi. Ovo će ne samo smanjiti tvoju nervozu tokom intervjua, jer dolaziš naoružan informacijama, već će ti omogućiti da postaviš inteligentna pitanja poslodavcu i pokažeš da si profesionalac.

Većina kandidata ovo neće uraditi - ako ti uradiš, već si u sasvim drugoj kategoriji.

5. Ne izmišljaj odgovore - “Ne znam” je savršeno prihvatljivo

Ne postoji intervju tokom kojeg kandidat ima savršen odgovor na sve i jedno pitanje, bez obzira koliko iskustva ima.

Kada nemaš odgovor, najgore što možeš uraditi je da izmišljaš i zapetljavaš se. Reci da ne znaš ili nisi siguran i nastavi dalje. Poslodavci ne očekuju da znaš sve već ih interesuje koliko znaš - možeš dobiti posao čak i ako nemaš odgovor na mnoga postavljena pitanja - sve zavisi šta traže i koliko im se dopadaš sa karakterne strane.

Skoro dvije trećine kandidata nije sposobno održati redovan kontakt očima tokom intervjua te gledaju u stranu ili u pod. Sposobnost gledanja u oči je neverbalni signal koji osobi preko puta govori da si sampouzdan, otvoren i iskren. Kada toga nema, čak iako si savršen po svim drugim parametrima, možeš biti ocijenjen loše.

Zato se nauči da održavaš dobar kontakt očima i pokažeš poslodavcu da čvrsto stojiš na nogama. Jednostavan trik je da ljude ne gledaš baš direktno u oči, jer ti ovo može biti neprijatno - gledaj ih u prostor između očiju. Efekat za drugu osobu je isti, ali je za tebe doživljaj prijatniji.

Ne trebaš se smijati sve vrijeme niti glumiti osmijeh, ali na razgovor trebaš doći i otići sa osmijehom i to prvenstveno zbog sebe, a zatim zbog drugih.

Naime, studije pokazuju da kada se smijemo (čak i “na silu”), tvoje tijelo ispušta endorfine i serotonin, što te opušta i smanjuje anksioznost. Ovo stvara preduslove da komuniciraš jačim glasom, sa više samopouzdanja i predstaviš se u boljem svjetlu.


Za ljude oko tebe, tvoj osmijeh pokazuje da si osoba u čijem okruženju je prijatno biti, što je svakako poželjan atribut za svakog poslodavca.

Danas je potpuno prirodno da nosiš telefon bukvalno svuda i ne ispuštaš ga iz ruke.

Međutim, neplanirani pozivi ili poruke tokom intervjua djeluju neprofesionalno i prekidaju prirodan tok razgovora sa rekruterom.

Zato utišaj telefon prije intervjua i odloži ga na mjesto gdje ti neće odvlačiti pažnju.

9. Ostavi anonimnu recenziju na Dzobs.com

, ali budi dobar drug i ostavi anoniman utisak o svom intervju iskustvu na Dzobs.com profilu 

Ovo će pomoći drugim kandidatima da otkriju odlične kompanije, a ako utisak nije bio baš najbolji, pomoći će kompaniji da čuje tvoje mišljenje i poboljša svoj intervju proces u budućnosti.

Na kraju, svi ovi savjeti nisu garancija da ćeš dobiti posao, ali ako ih pratiš, sigurno će te dovesti nekoliko koraka bliže cilju.

9 načina da ostaviš dobar utisak tokom prvog IT intervjua

Kao zaposleni u IT industriji radiš veoma mentalno intezivan posao. Dok sjediš u kancelariji, u kući ili na Maldivima, vjerovatno gledaš na Jiri zadnji rok za trenutni epic i stresiraš se hoćeš li dobiti tu povišicu od 3% na kraju godine koja ne pokriva inflaciju ni u jednom paralelnom univerzumu.

Susretao sam se sa burnoutom više puta, prvenstveno jer sam workaholic. Kada nemam šta da radim, nesvjesno nađem to “nešto”, makar bio side projekat, neki side gig ili totalna druga stvar koja na kraju dovodi do burnouta, bez razmišljanja o tome.

 prioritizuju stvari koje se površno čine lijepim za sprječavanje burnouta, no u većini slučajeva detox čaj od 15 različitih cvjetića ne pomaže u tome.


Kad završim prioritizaciju taskova, uzmem onaj najteži da ga se riješim i više ne gledam. Obično volim da odradim više nego što treba, ne znam da li je to kompleks superiornosti ili jednostavno ludost za radom…

Manjak pauze od gledanja u ekran ne dovodi samo do suhoće očiju, glavobolja i sličnih problema o kojima nisam dovoljno stručan da pričam, nego vremenom dovodi i do burnouta.

Tehnike poput Pomodoro-a mogu da doprinesu smanjenju mentalnog “overloada”. Redovne pauze da ustaneš, popiješ vode, pogledaš malo kroz prozor u nešto zeleno (bez da uzmeš odma telefon da “odmoriš oči” od računara) će vremenom pokazati efekat smanjenja tog “brain foga” kojeg dobijaš od neprestanog rada.

Lično mi tajmeri i alarmi koji pište svakih 25 minuta smetaju i samo remete “flow”, tako da po osjećaju kada završim dio taska odlučim da napravim pauzu. Adekvatan unos vode može pripomoći u tome da te “zov prirode” podsjeti na pauzu.

Dovoljno je što sjediš 4+ sati u tvojoj udobnoj Herman Miller stolici koja se podešava prema obliku tvoga tijela da doprinese nepravilnom držanju i sličnim zdravstvenim problemima.

Odlazak u teretanu, treniranje tjelesnom težniom kući i slične aktivnosti ne samo što će ti pomoći da održiš pravilno držanje i posturu, dodatno će ti olakšati stres kroz koji možda ne prolaziš samo zbog posla.

Da ne ulazim u naučna istraživanja i slične podatke koji te vjerovatno ne interesuju, makar 15 minuta dnevno odradi neku vježbu koja ti podiže broj otkucaja. U najbojlem slučaju neka to bude 30, ili više.

Ako možeš posveti se nekom sportu, rekreaciji, borilačkoj vještini ili pak teretani. Ništa od toga ti neće štetiti, a doprinosi generalnom kvalitetu života.

Osim ako nisi član huslter kulture i jednostavno ne možeš da živiš a da ne radiš 24/7, moraš da postaviš granice koliko vremena možeš da odvojiš za posao.

Pored toga, ne dozvoljavaj narušavanje work/life balansa. Ako se radi od 9-5, prije i poslije toga ne prihvataj ništa, sem ako nisi plaćen za prekovremeni radi povremeno.

Meni su oduvijek notifikacije ugašene na svemu. Poruke na Slacku odgovaraj kad ti se smanji nivo posla za taj dan, ili kad baš moraš. Pomoće ti i sa koncentracijom da te nešto ne pinguje svakih 5 minuta.

Moguće je da si “sagoren” a da to i ne znaš. Burnout može da se manifestuje na više različitih načina.

Nisam psiholog, ali po sebi, drugima i po istraživanju mogu da zaključim da se većinom pokazuje kroz fizičke, emocionalne i simptome ponašanja.

Osjećaj konstantnog umora iako imaš dovoljno sna i odmora, manjak motivacije i osjećaj nepovezanosti sa poslom, kolegama ili čitavim okruženjem su samo neki znaci burnouta.

Ukoliko osjećaš nešto od navedenog, ili te osjećaj u stomaku navodi da nešto ne valja, bitno je preduzeti konkretne korake da se taj burnout riješi i spriječi u budućnosti.

Ako se osjećaš “sagoreno” bilo bi od koristi da odmoriš od posla, da se u fullu odmoriš i napuniš baterije za sljedeći sprint.

To ne mora nužno da bude čitav godišnji, ukoliko politika tvoje firme dozvoljava da uzmeš po potrebi koji dan slobodnog - uzmi. Skloni se privremeno od tehnologija, uživaj u prirodi i što je najbitnije u tom periodu ne razmišljaj o poslu.

Ukoliko smatraš ne možeš sam da riješiš problem burnouta, ili jednostavno imaš previše stresa, ne ustručavaj se da potražiš pomoć profesionalca koji se već susreće s tim i koji će na adekvatan način pomoći da prevaziđeš trenutne probleme.

5 Strategija za Sprječavanje Burnouta  u 2023.

Komunikacija sa klijentom zna donijeti određenu dozu nelagode i stresa, pogotovo kod developera sa manje iskustva. A kad stvari krenu baš naopako, kad zamucamo i zablokiramo, to može uveliko narušiti utisak koji ostavljamo klijentu. Naravno, svakome se može desiti loš dan, ali ukoliko se to ponavlja iznova i iznova, onda se dovodi u pitanje i vaš ukupan performans.

Uglavnom su ljudi svjesni toga i njihovi planovi za razvoj karijere često uključuju neku verziju ove izjave:

🗯 “Želim da unaprijedim komunikaciju sa klijentom u narednom periodu”

S obzirom da je komunikacija poprilično apstraktan pojam, unapređivanje nečeg takvog bi značilo da se moramo uhvatiti konkretnih stvari. Moramo podijeliti to na manje cjeline i vidjeti šta je ustvari uzrok problema. Ukoliko bismo ostavili pitanje ovako generičko, dobili bismo i generičke odgovore. Evo, meni prvo što pada na pamet je da će neko reći 

. OK, iskustvo je svakako neizostavan faktor, ali nam to ne daje jasne odgovore, jasne korake šta prvo uraditi da bismo ostvarili bilo kakvo poboljšanje. S druge strane, godine iskustva ne znače nužno i napredak

U međuvremenu, dok ne steknemo iskustvo, šta možemo uraditi da nas sljedeći put ne spuca trema kad trebamo klijentu pokazati najnovije izmjene u aplikaciji? Šta izaziva tu tremu? Šta izaziva tremu pri samoj pomisli da trebate sutra pričati sa klijentom?

Što prije to identifikujete i što prije počnete raditi na tome - imaćete konkretnijih pomaka na planu 

Ako još niste nadošli šta je to, možda će vas ova izjava malo pobuditi.

Strah od komunikacije sa klijentom se javlja zbog sumnje da bi klijent mogao steći utisak da nismo dovoljno kompetentni.

To je to. Možete pročitati opet pa razmisliti. Sad, ja nisam psiholog, ali sam primjetio ovo kao zajednički imenilac kod dosta ljudi, uključujući i mene samog.

Čitav sastanak će proći u strahu da će neko postaviti pitanje na koje mi ne znamo odgovor. U tom grču mi nismo fokusirani na komunikaciju i na sve one dobre stvari koje smo odradili. Umjesto toga:

mislimo na našu poziciju u timu ili projektu,

pitamo se da li predstavljamo dovoljno dobro sebe ili svoju kompaniju itd.

Fokusiramo se na sve druge stvari osim na ono zbog čega smo (s razlogom) tu. Što se prije pomirimo sa ovim, prije ćemo napraviti korak naprijed.

Rad na “unapređenju komunikacije” ne počinje sa unapređenjem komunikacije.

Počinje sa drugim naporima da unaprijedite neke druge stvari gdje ste tanki. I tu smo došli do konkretnih stvari. Tu možemo preuzeti direktne korake, jer te stvari možemo identifikovati. Nisu više na nivou apstrakcije.

Kad znate “gdje škripi” - lakše je započeti promjenu

da ne znate kako je nešto konfigurisano,

da ne znate kako bi nešto uopšte trebalo da radi i šta se očekuje u određenim slučajevima itd.

Vremenom, kada napravite pomake na tim poljima, usljediće i dodatni porast samopouzdanja.

Kada identifikujete “gdje škripi”, razmislite šta možete uraditi po tom pitanju. To će rezultirati i preciznijim koracima u vašim planovima. Umjesto:

❌ “Želim da unaprijedim komunikaciju sa klijentom”

✅ Upoznati se sa ostalim dijelovima projekta, ne samo na onim na kojim direktno radim,

✅ Upoznati se sa procesima na projektu,

✅ Imati bolji uvid kako promjene kojim direktno doprinosim utiču na biznis vrijednost samog proizvoda itd.

 nekoliko iteracija, pokrili ste većinu stvari gdje ste bili tanki i imate opet sastanak sa klijentom. Šta se promijenilo? Naizgled ništa. Ista agenda, ista priča. Doduše, vaša nesigurnost, koja bi prije 

 bila pozvana na sastanak, više nije tu. Koje olakšanje. Znate onaj osjećaj kad povedete nekoga sa sobom na žurku pa stalno pazite da ne napravi neku glupost?

Fokus i energija koju ste gubili zbog grčevitog iščekivanja “nezgodnih” pitanja sada možete preusmjeriti u produktivniji dio razgovora. S druge strane, nije problem ni ako nešto ne znate, problem je ako vam to izaziva blokadu.

Naravno, ovo nisu promjene koje se dešavaju preko noći i trebaće nekog vremena. Tako i onaj odgovor 

 nije pogrešan, ali u datom momentu ne daje jasne instrukcije za poboljšanje. Ako ne identifikujete glavni uzrok i ne počnete raditi na njemu, možete biti godinama u industriji i praviti iste greške, bez velikog napretka.

Developer si i imaš strah od komunikacije sa klijentom?

Do nedavno je pričanje o platama, benefitima, kao i opštem zadovoljstvu u firmi bilo tabu tema. Kako u razgovoru sa kolegama, tako i poznanicima/prijateljima. Posljednjih par godina, to se promijenilo.

Pojavom review sajtova olakšana je potraga za poslom. Potencijalni kandidati koji se interesuju za određenu poziciju mogu doći do jako bitnih informacija, kao što su:

Dobre i loše strane rada kod tog poslodavca

U suštini, saznaju sve ono što može da presudi hoće li aplicirati ili ne. Vide li sebe u toj kompaniji na osnovu iskustva drugih, ili su ipak drugačije sve zamišljali. Naravno, ništa od toga ne bi bilo moguće da trenutni zaposleni ne dijele svoje utiske.

Jasno je zašto je ostavljanje komentara pogodno za ljude koji posmatraju neku firmu, ali zbog čega to ide u prilog i vlasnicima istih? I na koji način? To su pitanja kojim ćemo se pozabaviti u daljnjem toku teksta.

Prije svega, ulijeva se dodatna doza povjerenja i poštovanja

Ohrabrivanjem ljudi za ostavljanje recenzija pokazujete da vrjednujete njihovo mišljenje, tj. da nisu tu samo da bi primali platu iz mjeseca u mjesec i radili svoj posao. Istovremeno šaljete poruku da cijenite transparentnost i da ne postoji nešto što biste “sakrili” od drugih.

Ovim postupkom se dokazuje i ojačava liderstvo. Pozitivni komentari će pružiti dodatni podstrek za još bolje uslove i rezultate, ali i oni negativni, jer će ukazati na to šta može biti poboljšano. U oba slučaja, ideja je da se dobije šira slika o trenutnom stanju u kompaniji, kao i njenom budućem razvoju.

Koje je najbolje vrijeme za feedback od strane zaposlenih?

Svakoj osobi treba vremena da uđe u štos, upozna kolege, nadređene, osjeti kako stvari funkcionišu. Prvi utisak može uvijek da zavara, tako da je najbolje sačekati da se sve slegne.

Okvirno vrijeme za review je između tri mjeseca i godinu dana provedenih u firmi.

To je period tokom kojeg može da se stvori prava slika o radnom odnosu i ostavi iskrena recenzija, kako subjektivna tako i objektivna. Ovim dolazimo do sljedeće začkoljice:

Nakon što utvrdite “KADA?”, prelazite na “KAKO?”

Za ovaj pristup postoji nekoliko opcija, koje uglavnom zavise od veličine firme, organizacije, pa i kompanijske kulture. Izdvojit ćemo dve koje su najčešće u većini kompanija. 

1. Razgovor 1 na 1 sa HR osobom ili nekim od nadređenih

Blagovremeno organizujete individualne razgovore sa zaposlenima i najprije zatražite utiske na licu mjesta. Na ovaj način možete odmah adresirati određene probleme koje pomenu i riješiti nesporazume ukoliko ih ima.

Nakon što prođete sve stavke, objasnite da bi vam značilo da to o čemu ste pričali uživo, osoba predstavi i na review sajtu na kojem imate profil. Iskomunicirajte da neće biti bilo kakvih penala ili ičega slično, već da se iskreno zalažete za transparentnost te to i očekujete.

2. Grupno obavještenje na timskom sastanku ili putem mejla

Ova varijanta je brža i lakša u slučaju da zbog broja radnika opcija #1 nije logistički izvodljiva i isplativa. Suština ostaje ista - da im se predoči šta želite da uradite i da je to podjednaka dobrobit. Kako za njih, tako i za vas.

Uslijed nedostatka žive konverzacije, možete sastaviti kratak upitnik (formu) koju treba da popune pre nego što odrade recenziju direktno na sajtu. Na ovaj način opet podstičete iskrenost, a istovremeno sebi dajete prostora da uočite ukoliko je došlo do nekog nerazumijevanja.

Dakle, ideja je predstaviti ostavljanje komentara i utisaka kao nešto najnormalnije, što se nikako neće odraziti na njihov budući status u kompaniji. To naravno najviše zavisi od vas kao poslodavca: na koji način ćete sagledati loša iskustva kojih će sigurno biti.

Ljudi su uglavnom “zaštićeni” na review platformama tako što ostaju anonimni. Opet, na vama je da se fokusirate na ono što je napisano, umesto da mozgate ko je to napisao. Tražili ste transparentnost i obećali da podržavate iskrenost, sjećate se?

Recenzije ostavljaju dugoročan benefit za vašu kompaniju

Vraćamo se opet na “zašto?”. Pored toga što ćete imati uvid u trenutno (ne)zadovoljstvo zaposlenih, te samim tim i priliku da dodatno poboljšate ono što je dobro, a ispravite što nije, postoji još jedna bitna stavka.

Vaši budući zaposleni su ti koji će najviše čitati utiske o vašoj firmi.

Kategorija: Savjeti

Kako izgleda dobar CV jednog programera?

Treba li programerima diploma?

Korpo Deda Mraz i novogodišnji pokloni

9 načina da ostaviš dobar utisak tokom prvog IT intervjua

5 Strategija za Sprječavanje Burnouta u 2023.

Developer si i imaš strah od komunikacije sa klijentom?

Zašto IT kompanije trebaju podržati zaposlene da ostavljaju recenzije

Kako pitati za povišicu tako da je zaista i dobiješ

Traženje povišice: tema o kojoj se rijetko govori

Evo zašto kandidati preskaču vaš oglas za posao

Pregledao sam preko 750 pull requestova u Amazonu. Evo kako sam radio code review.

Zašto je važno i korisno ostaviti recenziju za firmu?

Top IT poslovi u tvom inboxu

Top IT poslovi u tvom inboxu