U Bosni i Hercegovini nije donesen zakon kojim se reguliše trgovanje kriptovalutama. Stoga se, po principu da se ono što nije zabranjeno smatra dozvoljenim, može reći i da je trgovanje digitalnom imovinom odnosno kriptovalutama dozvoljeno. Naime, Ustavom je zagarantovano slobodno preduzetništvo, a isto se može samo zakonom, izuzetno, ograničiti – a takvog ograničenja nema. Međutim, u susjednoj Republici Srbiji jeste donesen Zakon o digitalnoj imovini, koji se počeo primjenjivati sredinom 2021. godine. S obzirom na sličnost propisa u Srbiji i Republici Srpskoj, za očekivati je da će, kad god to bude, i naš Zakon biti sličan. Zbog toga ćemo u nastavku ukratko predočiti neke od najbitnijih odredbi iz ovog zakona, uz kratak komentar.

Zakonom o digitalnoj imovini (dalje: Zakon) se u najširem mogućem smislu dozvoljava (legalizuje) posjedovanje i trgovanje svom digitalnom imovinom, a koju čine virtuelne valute i digitalni tokeni.  Zakon pod digitalnom imovinom označava digitalni zapis vrijednosti koji se može digitalno kupovati, prodavati, razmjenjivati ili prenositi, i koji se može koristiti kao sredstvo razmjene ili u svrhu ulaganja.

Zakonom su regulisane usluge koje se u vezi sa digitalnom imovinom mogu pružati, a to su: kupovina i prodaja za gotov novac, kupovina i prodaja za račun trećih lica, zamjena digitalne imovine jedne za drugu, usluge čuvanja i pohranjivanja, organizovanje platforme za trgovanje digitalnom imovinom, upravljanje portfolijom digitalne imovine i slično.

Zakonom je propisana i djelatnost koja se tiče davanja savjetodavnih usluga povezane s digitalnom imovinom (investiciono savjetovanje, davanje investicionih preporuka). Zanimljivo je primijetiti da pružalac savjetodavnih usluga nije dužan da za pružanje tih usluga pribavi dozvolu nadzornog organa, već samo o tome obavijesti korisnika njegove usluge. On može da ima pravnu formu privrednog društva ili preduzetnika ili čak da bude registrovan kao fizičko lice koje u vidu zanimanja obavlja djelatnost slobodne profesije u skladu sa posebnim propisima.

Zakonom je dozvoljeno, legalizovano, i tzv. rudarenje kriptovaluta, a to Zakon definiše kao sticanje digitalne imovine učestvovanjem u pružanju usluge računarskog potvrđivanja transakcija u informacionim sistemima koji se odnose na određenu digitalnu imovinu. Bitno je napomenuti da se na ovakve sticaoce digitalne imovine ne primijenjuju odredbe Zakona. Međutim, ako isti odluče da sa tako stečenom digitalnom imovinom trguju putem davaoca usluga povezanih sa digitalnom imovinom, onda se i na njih jednako primjenjuju odredbe Zakona. Isti mogu i da trguju, kao i svi ostali, po OTC pravilima. Ovde se misli na tzv. “over the counter” trgovanje, odnosno neposredno, privatno, trgovanje između dva lica koja za obavljanje transakcija ne koriste usluge ovlašćenog pružaoca usluga povezanih sa digitalnom imovinom. Dakle, Zakonom je OTC trgovanje dozvoljeno.

Po načelu neutralnosti, Zakon se ravnopravno odnosi na svu digitalnu imovinu bez obzira na tehnologiju na kojoj je ta digitalna imovina zasnovana, uključujući stabilnu digitalnu imovinu. Dakle, nema favorizovanja 

 konsenzus mehanizama za potvrđivanje transakcija na blokčejnu, što je svakako ispravno.

Zakonom je potpuno očekivano naglašeno da bilo koja vrsta digitalne imovine nije zvanično sredstvo plaćanja. Dodano je da finansijske institucije (banke, osiguravajuće kuće), pod nadzorom Narodne banke, ne mogu posjedovati digitalnu imovinu. Sa druge strane postoje i neke iznenađujuće liberalne odredbe kao npr. to da:
- nenovčani ulozi u privredno društvo mogu biti u digitalnim tokenima koji se ne odnose na pružanje usluga i rada.
- prihvatanje digitalne imovine u zamjenu za prodatu robu i/ili pružene usluge u trgovini na malo, preko pružaoca usluga povezanih s digitalnom imovinom – ali on onda mijenja digitalnu imovinu u zvanično sredstvo plaćanja i takvo isplaćuje klijentu
- dozvoljena je uspostava založnog prava na digitalnoj imovini, koje se stiče upisom u registar založnog prava koji vodi pružalac usluga. Dakle, dužnik može založiti svoju digitalnu imovinu kao sredstvo obezbijeđenja njegovog duga prema povjeriocu,
- dozvoljena je čak i fiducija, kojom dužnik prenese pravo svojine na digitalnoj imovini na povjerioca kao obezbjeđenje neke obaveze, a ovaj se obavezuje da mu je vrati ako obaveza bude ispunjena.

Dozvoljeno je prinudno izvršenje na digitalnoj imovini. Dakle, kada izvršenik (dužnik) u sudskom izvršnom postupku posjeduje digitalnu imovinu, povjerilac se može naplatiti iz vrijednosti iste. Kako će ovo u praksi izgledati, za sad se ne zna, ali se zna da su svi pružaoci usluga povezanih sa digitalnom imovinom dužni da postupaju po odlukama sudova. Dakle, javno registrovani pružaoci usluga, kao sadašnje svjetske centralizovane berze (CEX) su dužne da postupe po nalogu suda i da vam ako ste izvršenik zaplijene digitalnu imovinu. Bolji poznavaoci ove tematike će znati da isto nije moguće uraditi ako se digitalna imovina čuva na posebnim novčanicima, naročito onim hardverskim. Tako da je svakako preporuka da se ova imovina čuva na posebnim novčanicima.

Zakonom je dozvoljeno, te je detaljno regulisan postupak kreiranja i izdavanja digitalne imovine u Republici Srbiji. U slučaju kreiranja digitalne imovine, npr. sopstvenog tokena, prije svega se sačinjava Bijeli papir (White paper) koji se šalje nadležnom organu na odobrenje. Nakon toga se pristupa, na detaljan način opisanim, inicijalnim ponudama digitalne imovine. Ovo je postupak sličan američkom sistemu ICO (Initial Coin Offering) u kojem izdavač digitalne imovine nudi istu za tačno utvrđenu cijenu, prije nego bude puštena na javno tržište.

Dozvoljeno je i sekundarno trgovanje digitalnom imovinom, pa čak i onom izdatom izvan Republike, za koju nije izdat bijeli papir u skladu sa Zakonom, ako se radi o digitalnoj imovini kojom se u značajnoj mjeri trguje na globalnom tržištu preko licenciranih, odnosno registrovanih platformi u skladu s propisima Evropske unije. Dakle, dozvoljeno je trgovanje manje više svim relativno poznatim kripto valutama.

Posebnom odredbom je dozvoljeno trgovanje i upotreba tzv. pametnih ugovora (Smart contracts). To je kompjuterski program ili transakcijski protokol koji je namijenjen za automatsko izvršavanje, kontrolu ili dokumentovanje pravno relevantnih događaja i radnji u skladu sa uslovima ugovora ili sporazuma. Dakle, dozvoljene su sve aplikacije napravljene na podlozi blokčejn tehnologije, pomoću kojih možemo ostvariti svrhu tradicionalnih ugovora, unutar digitalnog svijeta, bez posrednika.

Zakon obavezuje pružaoce usluga da se povinuju propisima o zabrani pranja novca, a kako je i kod nas usvojen Zakon o sprečavanju pranja novca i finansiranju terorističkih aktivnosti, za očekivati je da će se odredbe ovog zakona strogo primjenjivati i na svijet digitalne imovine. Na primjer, vjerovatno će svi registrovani pružaoci usluga biti dužni prijaviti sve transakcije preko 30.000 KM kao što su danas banke dužne.

Što se tiče poreskih obaveza, iste nisu definisane ovim Zakonom već naknadnim izmjenama poreskih propisa. Kako smo u uvodu naveli, u BiH nema ni posebnih poreskih propisa koji se eksplicitno odnose na digitalnu imovinu, pa ćemo se i ovdje osvrnuti na srbijanske propise, u očekivanju da će i kod nas biti slična rješenja. Opreza radi, valja napomenuti da je po našem Zakonu o porezu na dohodak propisano da je oporeziv i „ostali dohodak“ na koji se odnose svi drugi novčani ili nenovčani prihodi i koristi koje fizičko lice, poreski obveznik ostvari, osim dohodaka od ličnih primanja, samostalne djelatnosti, autorskih prava, prava srodnih autorskom pravu i prava industrijske svojine, kapitala propisanih ovim zakonom, kapitalnih dobitaka i dohotka iz stranih izvora, ukoliko ovim zakonom nisu oslobođeni ili drugačije oporezovani. Porez na ostali dohodak plaća se po stopi od 13%.

Prihodi ostvareni trgovanjem digitalne imovine po srbijanskim propisima potpadaju pod odredbe Zakona o porezu na dohodak građana i to kao kapitalna dobit. Kapitalni dobitak predstavlja pozitivnu razliku između prodajne cijene prava i imovine u odnosu na njenu nabavn vrijednost, koji obveznik ostvari prodajom. Ovaj porez plaća se po stopi od 13%.  U suštini, laički govoreći vjerovatno će se plaćati porez na razliku između kupovne i prodajne cijene digitalne imovine. Na primjer, ako ste kupili digitalnu imovinu za 100 KM, pa je prodali za 150 KM, ovih 50 KM razlike je oporezivi dio na koji se plaća 13% poreza na dohodak.

Naravno, očigledno je da se ovdje otvara bezbroj pitanja i problema, prije svega kako dokazati početnu, kupovnu cijenu. Ovo je problem onima koji su u prošlosti u više navrata ulagali u ovu vrstu imovine, vršili mnoge prenose, te je zaista nemoguće doći do tačnih podataka o „kupovnoj cijeni“. Smatramo da se, kao i svaki zakon, i ovaj mora primjenjivati za ubuduće, pa shodno tome, ko želi da ispoštuje sve poreske propise bi trebao da od stupanja na snagu izmjena Zakona o porezu na dohodak dokumentuje sve svoje uplate zvaničnog novca u digitalnu imovinu, te da kasnije ima dokaz o isplaćenim novčanim sredstvima sa neke od berzi digitalne imovine. Razlika između zvanično uplaćenog na berzu digitalne imovine i isplaćenog, ako je pozitivna, bi trebala biti poreska osnovica. U slučaju da ne možete nesporno dokumentovati nabavnu cijenu, to vam može predstavljati veliki problem, jer bi u tom slučaju sav isplaćen novčani iznos podlijegao oporezivanju.

U slučaju prenosa digitalne imovine zarađene tzv. rudarenjem, nabavnom cijenom smatra se iznos troškova koje je obveznik imao u vezi sa sticanjem predmetne digitalne imovine i koje može da dokumentuje. Ovdje se vjerovatno misli na troškove nabavke aparature kojom se rudari digitalna imovina i cijena električne energije, koja se može nesporno dokazati.

Predviđene su i određene poreske olakšice u vezi sa trgovanjem digitalnom imovinom, kao npr. da dobit koju fizičko lice ostvari prodajom ili prenosom digitalne imovine ne ulazi u osnovicu za određivanje godišnjeg poreza na dohodak građana. Takođe, predviđeno je da se PDV ne plaća u prometu novca i kapitala kod prenosa virtuelnih valuta i zamjene virtuelnih valuta za novčana sredstva.

Iz predstavljenog vidljivo je da je Zakon manje više dozvolio sve forme ulaganja i trgovanja sa svom relativno poznatom digitalnom imovinom. Imajući u vidu da su isto učinile i mnoge evropske zemlje, da postoje zemlje u kojima su digitalne valute zvanično sredstvo plaćanja, za očekivati je da budući propisi budu slični i blagonakloni nezaustavljivoj tehnologiji koju nam pružaju digitalne valute, naročito u finansijskom svijetu.

Ono što ostaje goruće pitanje, i oko čega će se voditi buduća rasprava svakako jeste poreski dio, odnosno kako jasno i precizno definisati zakonski okvir koji će imati razumijevanja za specifičnosti ovog oblika ulaganja. Smatramo da gore opisana računica oporezivog dijela poreza od kapitalne dobiti jeste dobra za, na primjer, plaćanje ove vrste poreza na kupovnu i prodajnu cijenu stana – što je veoma lako dokazivo. Međutim, nikako nije dobra za računanje kapitalne dobiti ostvarene trgovanjem digitalnim valutama. Oni koju su se u istom oprobali, znaju da je moguće ostvariti stotine prenosa sa minimalnom zaradom ili bez nje, te bi bio prevelik teret na poreskom obvezniku da evidentira svaki prenos.

Jedino je realno uzeti kao ulaznu (kupovnu) cijenu onaj iznos u zvaničnom sredstvu plaćanja koji je posredstvom banke uplaćen na neku javnu berzu digitalne imovine, te kao izlaznu (prodajnu)cijenu uzeti onaj iznos koji se sa berze u isplaćuje na račun korisnika. Ovdje takođe valja primijetiti postojanje mnogih decentralizovanih berzi (DEX) koje ne zahtijevaju ostavljanje ličnih podataka, pa je skoro nemoguće zvanično evidentirati sve uplate i isplate sa istih. Bilo kako bilo, valja pričekati sa konačnim zakonskim rješenjima za digitalnu imovinu u našoj zemlji, 

Vladimir Dragicevic

Pravni okvir za kriptovalute u Bosni i Hercegovini

Top IT poslovi u tvom inboxu

Top IT poslovi u tvom inboxu